POST O KOME BRUJI REGION: Prvi dan škole u Švedskoj za djevojčicu sa Balkana!

“Sredina prošlog avgusta, ugodno ljeto u Švedskoj. Mi smo Mi, a On je direktor osnovne škole Lunden, udaljene 200 metara od našeg stana.

Mi: Preselili smo se nedavno u Švedsku i imamo 11-godišnju ćerku koju želimo upisati.
On: Dobro, popunite ovaj obrazac, treba nam nekoliko osnovnih informacija o vašoj kćeri.
Mi: Znate, ona ne zna švedski.
On: Dobro, naučiće.
Mi: Možda bi u početku trebalo da uči po posebnom programu?
On: Postoji i ta mogućnost, ali mi mislimo da će najbolje i najbrže naučiti švedski u razredu s ostalom djecom. Uostalom, jedna nastavnica švedskog jezika radiće dva sata dnevno samo s njom.
Mi: Što Leona treba da ponese u školu?
On: Ništa. Knjige, sveske, olovke, gumice, lenjire, bojice… sve će dobiti ovdje. Mora samo voditi računa da baterija na iPadu ne bude prazna.
Mi: Znači, moramo joj kupiti iPad?
On: Ma ne, iPad će dobiti u školi, da se lakše snalazi s prevođenjem i učenjem, ali mora sama paziti na bateriju.
Mi: Treba li djetetu spremiti neku hranu za školu?
On: Nema potrebe, doručak je od 7:30, a ručak u 12:00. Svaki dan imamo dva menija, mesni i vegetarijanski.
Mi: Mislite li da bismo kod kuće ponekad trebali govoriti švedski s Leonom?
On: Nikako. Kod kuće treba da razgovarate hrvatski. I ne samo to, bilo bi dobro da jednom nedjeljno uči hrvatski na dopunskoj nastavi.
Mi: Imate li nekoga ko predaje hrvatski jezik?
On: U našoj školi nemamo, ali dopunska nastava hrvatskog jezika održava se četvrtkom od 16:00 u Eriksdalskolanu.
Mi: To je na suprotnoj strani grada…
On: Nema problema, naručićemo taksi.
Mi: Taksi?
On: Da, čekaće je na parkingu svakog četvrtka u 15:45 i vratiti kući odmah nakon nastave.

I tako se Leona svakog četvrtka vozila taksijem na časove hrvatskog. Posebno se važnom osjećala kad bi po nju došla mlada djevojka u limuzini s tamnim staklima. Naravno, sve na račun ljubaznih i širokogrudnih švedskih poreznih obveznika”, napisao je Mufić na svom Facebook profilu.