DŽIBONI: “Bio sam potpuno beskoristan, živjeli smo od ženine plate” - Volim Podgoricu

DŽIBONI: “Bio sam potpuno beskoristan, živjeli smo od ženine plate”

Džiboni je kul, onako dalmatinski. Ležeran. Romantik. Izgleda kao frend, tako se i ponaša i tako se rastane s ljudima. On je stvarni lik svojih pjesama.

Da bi radio, treba mu nešto poput kućice na stablu kakvu želi svaki dječak. On to nađe na palubi privezanog broda. Ne postoji ništa lažno s njim. Ima običan život, shvati se to jednostavno. Voli obične stvari. Čovjek je koji govori pjesmama, piše o životu.

Srećan, jer je to život koji je sam izabrao. Cijeni to što je postigao, raduje se uspjehu svojih pjesama i zbog toga što zna da one imaju svoj život na koji on, nakon što ih pusti na tržište, više nema uticaja. Stalo mu je da ispravno živi, ima svoje standarde, nosi skromnost. Misli da ne smije lagati u svom životu.

To je ta prednost realizovanih ljudi i uspješnih umjetnika, da su zadovoljni onim što rade i da su svjesni koliko vrijede. Zlatan Stipišić Gibonni ima sve pokazatelje uspješnosti, ali i kvaliteta.

Ne kuka o ljubavi u tekstovima iako je nježan do suza. Naravno da se mnogi osvajač ženskih srca okoristio njime, ali i to je sudbina dobrih riječi. 

Iskren u pjesmama

“Drago mi je kada pjesma koja nije pisana da bude hit na top-listama dobro prođe. Pišeš neke pjesme u kojima se ogoliš do kraja, uđeš sebi ispod kože, pokažeš u najgorem svjetlu, svu svoju intimu.”

Te pjesme nijesu pisane da bi bile dopadljive, izvan su standarda. Najveći mi je kompliment da su upravo te najuspješnije, a ljudi te prepoznaju i prihvate. To postane najslađe na ovom putu.

“Ne pišem pjesme da bi bile dopadljive, neki put su i preduge za komercijalne standarde etera, ali one nisu rađene da bi bile hitovi”, kaže Gibonni dok sjedimo uz more u Splitu.

Došao je na vrijeme, poštuje tuđe vrijeme, a takođe ima razumijevanja za kašnjenje zbog prometa. O zagrebačkom koncertu već dugo razmišlja.

Smatra velikim komplimentom potez zagrebačke publike koja je gotovo dva i po mjeseca prije koncerta kupila karte za više od pola dvorane. Zagreb ga očekuje.

“Za Zagreb se skoncentrišem, imam publiku koja redovno dolazi na moje koncerte i zbog njih se moram truditi da se ne ponavljam, da im koncerti ne budu isti.”

“Zagreb mora imati svoju posebnu set listu jer zagrebačka se publika pojavi i na koncertu u Opatiji i u Zagrebu. Ta pažnja publike zaslužuje svoju set listu na svakom nastupu,” govori, ne otkrivajući što im priprema.   

Teški trenuci

“Da, prolazio sam kroz teški period, vrijeme kada sam bio potpuno beskoristan u smislu plaćanja računa. Tada se pitaš vrijedi li više umjetnički moral ili ljudski moral u kojem moraš biti muško u svom životu. Tada sam radio kompromise i pisao pjesme po narudžbi. Bio sam blagoslovljen jer su sve te pjesme bile prosječne, slabe i neuspješne. Sve što sam radio iz srca bilo je uspješno!”

Zamisli da je bilo obrnuto i da cijeli život moram provesti u fakeu! – govori sa zabrinutošću čovjeka koji je svjestan da je život mogao ispasti drukčije. 

Nisam postao zavisnik

“Najbolji je osjećaj kada shvatiš da je publika prihvatila nekomercijalnu pjesmu. Takva je “Posoljeni zrak i razlivena tinta”. Tu kažem da sam imao sreće, ne pameti, da nisam završio kao zavisnik.

Ili “Udica” koja govori o svim carstvima za koje su naši preci ratovali, a nisu osjećali kao svoje, o svim mladim ljudima koji su došli ovamo, ginuli, a nisu bili na svojem. Ili “Anđeo”, gdje vidiš moj stav o nekoj maloljetnici koju bodriš da izdrži kao samohrana majka.

Ko to može izdržati? I onda kada se ispostavi da ljudi pažljivo prate, da su to riječi koje prepoznaju, onda si jako zadovoljan – govori. – Postoje teme koje ne možeš napisati iako ih nosiš u sebi, nisi zreo. Prave se stvari dogode onda kada im ne smetaš da se dogode.

Svi imamo svoje istine, Leonard Cohen i Ćiro Blažević, ali svatko može iznijeti samo svoju istinu. To je ono što radim u pjesmama – opisuje. Svoje stavove i životno opredjeljenje ne krije.

On nije buntovnik i nije fighter, izabire suptilnost. – Ako kažem u pjesmi, “budi kuća za pitome ljude”, onda znaš i što mislim o žilet-žici i trgovini ljudima.

Ne moram to i doslovno reći, ali trebalo bi biti jasno što mislim o kasapljenju Evrope, njenom sužavanju. Ideal Evrope mi je da se ukrcaš u auto u Osijeku i da izađeš u Kopenhagenu a da te niko ne pita za dokumenta i da ih pokažeš tek na recepciji hotela. Sada se to sve, ta miroljubiva ideja urušava, a u mojim pjesmama možeš lako razaznati jesam li na strani urušavanja ili negdje drugdje – reći će mirno i odlučno.

Svjestan je da pjesme, bez obzira na to što im je on namijenio, imaju svoj život.

Događalo se da mi neke pjesme postanu uspješne nakon deset godina, “Tempera” je objavljena 1996., a popularna je bila 2001. Nikada ne znaš. Sve ima svoj život, knjige, predstave, filmovi, pjesme. Zato ne treba sve gledati kroz snajper box officea. Volio sam uvijek entuzijaste koji slijepo vjeruju.

Coppola je snimio “Apokalipsu danas” sa svojim novcem jer nijedan studio nije vjerovao u film. I bili su u pravu jer film je bankrotirao. Ali danas nema ni jednog udžbenika, ni jedne akademije u kojoj se ne govori o “Apokalipsi” – smije se navodeći uporne tipove koji su mu zbog tvrdoglavosti postali dragi.

Kada se upusti u pisanje, stvaranje novih pjesama, u stvari se dovodi u slične situacije, izgleda kao da je na početku. Nema luksuza i ugodnosti, prepušta se asketskoj atmosferi, povuče se na brodić – Pišem na brodiću, treba mi kao što svakom djetetu treba njegova kućica na stablu. Tako meni onih sedam metara puno znači pa makar brod bio mjesecima privezan.

Treba mi fizički odmak od šaltera, telefona, od toga da me neko racionalno treba. Postoje ljudi koji sve to mogu, divim im se, oni su genijalni, jednom rukom stvaraju, a drugom obavljaju redovne stvari u životu.

Ja ne mogu, moram biti u svojoj atmosferi. Da bih nešto napisao, moram čuti svoje misli, a to ne mogu u realnom svijetu. Dan se sastoji u površnosti, ali to je život. Svaki dan potrošiš 45 minuta za parkiranje, a za to vrijeme bi bilo bolje učiti francuski. Zato se moram fizički izmaknuti.

Ovi koji su razumjeli stvari uvijek su bježali, Kurt Cobain je bježao u šumu, Rolling Stonesi u Maroko, Beatlesi u Indiju, Arsen u Šibenik! Ako si odgovorna osoba, onda moraš dan ispuniti obavezama, a one su najčešće obavljane.

Tada se čovjek ne čuje. Jednom mi je otac rekao odličnu rečenicu: “Čovječe, vrati se sebi dok još imaš kome”, govori Gibonni o svom kreativnom procesu.

 

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com