Početna » NOVOSTI » Društvo » Marko Milačić povodom uklanjanja krsta sa Sat kule

Marko Milačić povodom uklanjanja krsta sa Sat kule

Nijesam planirao da pišem o ovome, ali uzelo je maha i otvorilo jednu sasvim drugu dimenziju, daleko dublju, opasnu po ovu zemlju. Sa sat kule u glavnom crnogorskom gradu, tokom njenog obnavljanja koje sprovodi turska agencija TIKA, uklonjen je krst sa vrha, koji će, nakon pojedinih reakcija, kažu, biti vraćen. To su kazali i nakon što je isto ovako, tokom preuređenja kliničkog centra, isto u izvedbi turske TIKE, nestao bakrorez Kosovke djevojke, pa je isto rečeno da će biti vraćen, što se, do danas, nije dogodilo.

Gradske vlasti su, brže bolje, kazale, a poslušni i atlantistički mediji preuzeli, u duhu neviđene inferiornosti, da je riječ o „pokazivaču strana svijeta“. U toj kontsrukciji, u toj sitnoj jezičkoj – i ne samo jezičkoj – prevari, krije se sav ponor u koji smo upali, u te tri riječi staju sve tri decenije našeg mraka, ali i mnogo duže, u tom „pokazivaču strana svijeta“ leži najvjerodostojniji pokazivač kuda ide ova zemlja, kojom stranom svijeta, ali, i, mnogo šire, Balkan. I dalje.

Iako se zna istoriska činjenica da je krst na Sat kuli – koju je izgradio hadži-Mehmed paša Osmanagić – poboden koncem 19. vijeka, kao simbol oslobođenja od Turaka, iako se djelimično zna i da ga je postavio „izvjesni pop Radović“, iako je sve to opštepoznato i na dohvat ruke, krst naprasno postaje „pokazivač strana svijeta“, krst nestaje. Ne, dakle, samo fizički, već i – simbolički. I to je ključno u pozadini ove cijele medijske, a zapravo znatno šire, opasne igre.

Prije četiri godine (gle slučaja: na dan NATO saveza), kada je Islamska zajednica otvoreno zahtijevala da se krst ukloni sa Sat kule – tvrdeći da se „nigdje u svijetu ne mogu vidjeti sahat kule sa bilo kojim vjerskim obilježjem – stoga je podgorička, na kojoj postoji gvozdeni krst izuzetak”  (glavni imam za Podgoricu i Nikšić Džemo Redžematović) – dakle tada, nije bilo riječi o “pokazivaču strana svijeta“, tada, dok je uklanjanje još bilo u planu, to je bio – krst. Kada je, sada, sklonjen, postao je „pokazivač strana svijeta“. Tako je najlakše da se proguta Zlo: nije ni bilo krsta, pa, kada ga već nije ni bilo, zašto bi ikome smetalo uklanjenje. Toga. Mudro je Zlo, zna: Simboli su veoma važni i treba ih ukloniti, kad-tad. Ako se krst i vrati, a morao bi, sada znamo šta je bio cilj, šta je plan za budućnost. Sjetite se samo: i sa Lovćena je – mauzolejom; po diktatu spolja – uklonjena crkva, krst.

Zamislite da svijet krene u totalni revizionizam! U potpuno prebiranje po naslagama istorije. Ne bi bilo kraja prekrajanjima granica i država, imena i građevina, vraćanja i grabeži, pojeli bi se međusobno, ne bi ostao ni kamen na kamenu. Zamislite da sada, recimo, neko na minarete prelijepe Aja Sofije, nekadašnjeg bisera Vizantije i pravoslavlja, pobode krstove, u želji da je vrati u pređašnje stanje, u stanje nakon otomanskog osvajanja 1453. godine. Zamislite samo dokle bi to vodilo, gdje bi nas to dovelo, da zađemo tako duboko u istoriju, stotine i stotine godina unazad, hiljade godina unatrag. Istorija se stvara sada i odmah, a ne nakon stotina godina, prebirajući po njoj pincetom.

Da završim onim najvažnijim: Crna Gora je – ali i region – dugoročno, suočena sa dva velika državna i društvena problema, koji prijete da je unište, skupa sa njenom „vječnošću“; dva izazova koji su daleko opasniji od ovih jadnika i mafijaša, anti-crnogorskih marioneta na crnogorskoj vlasti, koji im, sramotno i tužno, služe. To su atlantizam i neoosmanizam. To dvoje – sa centrima u Vašingtonu i Ankari (sa svojim tikama i en-di-aj-evima) – se, direktno i indirektno, hrane, nadopunjuju, sa samo jednim ciljem: otrgnuti Crnu Goru od njenih tradicionalnih veza – dominantno Beograda i Moskve  (dok se ostali ovdje sve jače vežu sa „svojima“ u istambulima, tiranama, rimovima) – raskinuti ih, rastočiti, uništiti, i stvoriti zemlju bez uporišta, bez identiteta, bez korijena, bez kompasa, bez „pokazivača strana svijeta“, bez krsta, bez duše, bez slobode.

I ovo, za sam kraj – nijesu li ovi tužni ljudi, slučajno i podsvjesno, zapravo dali najbolju definiciju krsta, ikada: „pokazivač strana svijeta“.

Kompas.

Check Also

Milačić u Švajcarskoj: Stvarati slobodne iseljenike, a ne pripejd dijasporu

Crnogorska vlast nema nacionalnu razvojnu startegiju koja bi se bavila pitanjem iseljenika, već od njih ...

Marko Milačić napušta Demokratski front, sporan odnos prema Rusiji?

Lider pokreta „Otpor beznađu“ Marko Milačić najavio liderima Demokratskog fronta da zbog koncepcijskih razlika više ...

2 Komentari

  1. Pa naravno da Crna Gora treba da se otrgne od Moskve i Beograda da bi postala normalna i uredjena zemlja. Samo tutumraci zagovaraju da sa mračnjacima i azijatskim despotijama, kleronarodnjačkim, fašisoidnim opskurantima ostane Crna Gora vezana i , poput već vidjenog u istoriji, postane srpsko – ruska duhovna i kulturološka kolonija. Neka živi R&R, a ti pravac u Guču i Grand paradu.

  2. istinateboli

    Bobane, prvo treba da procitas neke knjige iz istorije, da obidjes Manastire po Crnoj Gori, pogledas ko je na Ikonama-Sveti Sava, Sveti Simeon-Stefan Nemanja… Jesi li ikad ista procitao od Kralja Nikole, Svetog Petra Cetinjskog. Sto ne uzmes Testament, naprimer Sv Petra. Procitas Kletvu koju je bacio bas na takve kao sto si ti. Pricam ti jer treba da se pazis, jer kletve Svetaca nisu uopste bezazlena stvar. Znas li ti ko su Gubernaduri Radonjici bili u doba Petrovica? Procitaj nesto nesrecnice, nemoj da ti je RTCG i Podjeba prozor u svijet i jedini izvor informacija. Imas problem sa istinom, sa pravdom i sa tradicijom Crne Gore. Mi smo Pravoslavna, Slovenska drzava. I ru je vas problem izdajnici Tradicionalne Crne Gore. Nije u modernim partijama , vec u istoriji , tradiciji, guslarskim epovima, istorijskim bitkama i cinjenicama! Zivjela Crna Gora, Zivjela Srbija! Do pobjede braco !

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *