“Kada smo otvorili Isusov grob, instrumenti su PRESTALI DA RADE”

-Ja to nisam rekla, jer sam u trenutku otvaranja Svetog groba bila unutra sa drugima. Nije bilo takvog fenomena, ali kada sam izašla napolje, otkako smo počeli da istražujemo grob, instrumenti koje smo predhodno postavili na ploču groba da bi zabilježili svaki trenutak, vibracije i slično, jednostavno su se isključili. To je činjenica. Ne mogu to da objasnim, ali sam sve snimila. Sa sigurnošću mogu da kažem da oko tog mjesta postoji neka energija, koja je veoma, veoma jaka.

Naš posao na ovom projektu – kaže ova naučnica – doživjela sam sa velikim poštovanjem i zavjetom prema ovom jedinstvenom spomeniku hrišćanstva. Cilj je bio da se anuliraju deformacije svete Edikule, koje su bile vidljive na vratima nakon restauracije iz 1810. godine. Bilo je uočljivo da i podzemne vode ugrožavaju objekat, i da ima promjena na terenu. Otvaranje groba Isusa je bilo jedinstveno i izazovno, jer smo to morali da učinimo bez ikakve greške. Istovremeno, predstavljalo je i veliko iskustvo, emocionalno i religiozno, jer se dešavalo sedam vjekova nakon poslednjeg otvaranja.

Kada su ukolini ploču, u Svetom grobu nije bilo nikakvih predmeta.

-Nisam ni očekivala da ćemo nešto naći. Našli smo prazan grob, pri čemu su bila vidljiva oštećenja na donjoj ploči groba. Ona je kamena i na njoj ima rezbarija. Ploča je bila slomljena, a bilo je i sitnih kamenčića. Naravno, izvršili smo potrebne reparacije, ali slomljenu ploču smo ostavili onakvu kakva jeste. Samo smo je prekrili bijelom mermernom pločom, kaže Maropolo.

Postoje različita mišljenja da li je baš na tom mjestu bila pećina u koju je Josif sahranio Isusa.

Novinar Dnevnika je pitao da li postoji sumnja u to.

-Ono u šta sam sigurna jeste da je ploča koju smo otkrili upravo ona iz perioda cara Konstantina i carice Jelene. To znači da sam ubijeđena da je ovo upravo to mjesto, koje su oni otkrili kao Sveti grob i gdje su napravili crkvu, kaže Maropolo.

Njen i zadatak njenih kolega stručnjaka nije bio samo da izvrše rekonstrukciju Hristovog groba, već i cijele crkve Edikule. Projekat je uključivao uklanjanje željeznih stubova koji su podupirali crkvu sa svih strana, a koji su bili postavljeni 50-tih godina prošlog vijeka. To je podrazumijevalo ojačavanje kamenih blokova od kojih je izgrađen hram podignut 325 godine od strane rimskog cara Konstantina na mjestu za koje se vjeruje da je sahranjen Isus Hristos.

U Bibliji, u jevanđelju po Mateji, piše da je nakon smrti Isusa razapetog na krstu na Golgoti, Josif uzeo njegovo tijelo, umotao ga u bijelo platno i sahranio u pećini u kojoj je izdubio sopstveni grob. Konstantinovu crkvu na Svetom grobu uništio je muslimanski kalif Al-Hakim 1009. godine, a u 12. vijeku krstaši su joj dali sadašnji izgled. Poslednji put je bila rekonstruisana u 19. vijeku. Njome je upravljala Grčka pravoslavna crkva, Jermenska pravoslavna crkva i Rimokatolička crkva.

U trenutku otvaraja Svetog groba sa stručnjacima je bio i patrijar Jerusalimski Teofil Treći.

-Bilo je nas četvoro, i svi smo ušli zajedno, a kako je on reagovao, mogu jedino da opišem sa engleskom reči “Ouu…”. To znači poštovanje, ne strah, rekla je Antonija Maropolo.

Ona objašnjava da je Sveti grob bio otvoren 60 sati, i da su oni za to vrijeme završili sve što je bilo planirano. Radili su osam mjeseci, samo noću, da bi poklonici mogli posjećivati sveto mjesto.

-Uzeli smo male uzorke kamenja koje smo tamo našli i sada ćemo ih analizirati u Atini, pa ćemo vidjeti šta će pokazati istraživanje, kaže Maropolo.Tokom istraživanja stručnjaci su tamo primijetili da postoje podzemne vode. Zato smo, dodaje ona, zatražili dozvolu da istražimo i podzemnu oblast. Podzemni dio je erodiran i napravili smo studiju kako da ubuduće intervenišemo da bi zaštitili svetu Edikula i crkvu Svetog groba, kaže naučnica.