SVAKOM JE NJEGOVA MUKA NAJVEĆA: Mudra kritika monaha natjeraće vas da za sve kažete HVALA!
Svako smatra da je njegov problem najveći. Ali, Bog nam govori: Ja dolazim u tvoj život ne da te izbavim od teškoća, nego da bi izmijenio tvoj odnos prema njima.
I tada po drugome počinješ da gledaš na svoje probleme – više optimistički, sa više smirenja, trpeljivije, hrabrije. Progoni od sebe uninije (očajanje) koje ti govori da će ti svagda biti tako teško. Dijete moje, problem će da isčezne, nemoj da preuveličavaš. Ti toliko preuveličavaš svoje teškoće da razmišljajući postojano o njima, osjećaš užas i padaš u paniku. A to je nepravilno.
Naravno, biva da je čovjek prosto tako ustrojen. To je već određeni tip ličnosti, određeni karakter. Neki ljudi čak i kada im predlažeš rješenje problema, ne mogu da ga prihvate i da se uspokoje. Ne! Oni će svejedno da cvile i ropću. Daješ im savjet, oni se na početku malo nasmiješe, a zatim govore: Ne, ne mogu, takav sam se rodio. Ej, vidi, rekao sam ti ako na svoj problem pogledaš sa te strane, on će se riješiti. Ne, ti ljudi su opet misleno tamo, u svojoj brizi, gdje su već i navikli.
Čovjek sam sebe guši grižom savjesti i zabrinjavajućim osjećanjem krivice. Ponekad osjećamo zabrinutost odnosno nelagodnost zbog toga što smo u datom momentu srećni. To jest. ako si srećan, tebi će se neminovno desiti nešto loše. Ja ne mogu da budem srećan! Kroz nekoliko dana nešto će se desiti! Ti se ne možeš prosto naslađivati i radovati se. A pogledaj na sve dobro u tvom životu, kako nam je zapovijedio i Hristos. Pogledaj s optimizmom, s nadom i reci: Hvala!
Prestani da ropćeš! Prestani da si stalno nezadovoljan, prestani se žaliti, preživljavati „nepravdu“ i ponašati se kao da ti je neko kriv. Znaš li koliko ljudi trenutno strada, baš ovog momenta? Koliko je bolesnih koji s mukama umiru u bolnicama… To je strašno.
Nedavno mi je pozvonio jedan čovek i rekao: Sjutra ujutro idem u bolnicu, ćerku će da mi operišu. Da li si ti nekad sjedio u bolnici u isčekivanju novosti o stanju bliskog čovjeka? Mimo tebe prolaze doktori, sestre, a ti sjediš i s uma silaziš od uznemirenosti… A ti mi tu pričaš da imaš problem.
Molim te, hajde da budemo ozbiljniji, jer mi često bivamo prosto neblagodarni. Reci bar jednom Hvala!
