Na današnji dan nas je napustila boemska ikona: Posljednji koncert održao u Podgorici - Volim Podgoricu

Na današnji dan nas je napustila boemska ikona: Posljednji koncert održao u Podgorici

Toma Zdravković boem, siromah i zanesenjak bio je pjevač, pjesnik i kompozitor, boemska ikona jugoslovenske muzičke scene. I zaista je važio za najvećeg boema narodne muzike i kralja kafane koja je za njega bila jedina kuća u kojoj je bio “svoj na svome”. Rođen je 20. novembra 1938. godine u Aleksincu, a preminuo je 30. septembra 1991. godine u Beogradu.

Iz Aleksinca se sa roditeljima preselio u Pečenjevce, rodno mjesto svoga oca. Kao vrlo mlad je prešao u Leskovac zbog nezaposlenosti.

Pred kraj osnovne škole postao je član amaterskog pozorišta. Radio je fizičke poslove, a tokom pauze je pjevao. U Leskovcu je započeo pjevačku karijeru. Tu je, gladan i promrzao, 1958. godine upoznao pjevačicu Silvanu Armenulić koja ga je odvela u kafanu i pomogla mu da nauči pjesme. Pošto je postao popularan, počeo je da nastupa u tuzlanskom hotelu „Bristol“. Tu je upoznao Slavicu u koju se zaljubio. Ali tu se nije zaustavio, ženio se još tri puta.

U zrenjaninskom hotelu „Vojvodina“ je sreo Olgicu zbog koje je zaboravio Slavicu. Vrlo brzo je zaprosio i 1963. godine su dobili ćerku Žaklinu. Poslije nekoliko mjeseci su se razveli.

Pjevao je na Svetom Stefanu kada mu je uručen telegram u kome je pisalo da je Slavica bolesna i da želi da ga vidi. Otišao je u Sarajevo da je posjeti, a Slavica je nakon nekoliko dana umrla i tada je nastala jedna od njegovih najtužnijih pjesama „Buket bijelih ruža“.

Karijeru je nastavio u niškom hotelu „Park“, a zatim u beogradskom „Gradskom podrumu“ gdje je upoznao Milicu. Poslije nekoliko mjeseci su se vjenčali i Toma je prestao da vodi boemski život. 1969. godine je Silvani Armenulić napisao legendarni hit „Šta će mi život bez tebe dragi“.

Bio je mamuran poslije nekoliko noći pijanstva, od konobara je uzeo blokčić za račune i napisao je riječi pjesme koja je opisivala Silvanin brak u tom periodu. 1970. godine se vratio porocima i u februaru se razveo od druge supruge.

1972. godine se u Budvi zaljubio u Cetinjanku Nadu Radanović sa kojom se ubrzo i vjenčao. I ovaj brak je kratko trajao, a Toma je tugu liječio alkoholom iako mu je zdravlje bilo narušeno. Znao je da u kafani provede po nekolika dana bez prestanka. Kockao se, ali za razliku od drugih koji su to radili zbog novca, on se zabavljao.

Pošto je vjerovao da će umrijeti, otišao je u Ameriku, a zatim u Kanadu. Tamo je upoznao frizerku Gordanu s kojom se ubrzo vjenčao. U Torontu mu se rodio sin Aleksandar, a 1978. godine se sa porodicom vratio u Jugoslaviju. Tada je snimio neke od svojih najvećih hitova.

U februaru 1982. godine je održao svoj prvi solistički koncert u beogradskom Domu sindikata. Uprkos narušenom zdravstvenom stanju, 1987. godine je započeo turneju čiji je slogan bio „Oproštajni koncerti Tome Zdravkovića“. Dom sindikata je bio pun dvadeset dana zaredom, a slično se dešavalo i širom Jugoslavije.

U aprilu 1991. godine, kada je bio na vrhuncu slave, bolest ga je prikovala za postelju na VMA. Nije slušao savjete ljekara pa su oni govorili: „Mi ga oporavimo, a on kako izađe iz bolnice, ode pravo u kafanu.“

Posljednji nastup je imao 10. septembra iste godine u Podgorici. Poslije sedamnaest godina borbe sa rakom prostate, bitku je izgubio 30. septembra. Sahranjen je na Centralnom groblju. Umro je slavan, voljen i siromašan. Uprkos tome što je mnogo radio, često je spavao na klupi jer nije imao novca za smještaj.

Toma je uglavnom pisao autobiografske pjesme, pjevao je o neuzvraćenoj ljubavi, patnjama i kafani. Pjevač Kemal Monteno mu je napisao numeru „Pjesme moje“, a Bora Čorba hit „Umoran sam od života“. Družio je se sa najvećim intelektualcima svog vremena, Miroslavom Antićem i mnogim drugim. Bio je veoma darežljiv pa je, poslije svadbe na kojoj je pjevao, honorar od 700 maraka poklonio cigančici koja je prodavala cvijeće. Ona mu je na sahranu donijela vijenac od prirodnih ruža na kome je pisalo: „Tomo, moje djetinjstvo te žali.“

Pjesmu „Danka“ je posvetio čuvenoj spikerki televizije Beograd, Danki Novović. Njihov odnos se zasnivao na poštovanju, divljenju i platonskoj ljubavi. Pjesmu „Jelena“ je posvetio ženi svog brata, Jeleni Zdravković. Pošto su se Jelena i Novica posvađali, on je otišao u kafanu, napio se i sa Tomom napravio veliki hit koji su zapisali na salveti.

Numera „Za Ljiljanu“ je nastala dok je komponovao muziku za seriju „Doktorka na selu“. Tada je upoznao glumicu Ljiljanu Blagojević. Iako među njima nije postojala romansa, napisao joj je pjesmu.

Glumio je pjevača u dva filma: „Balkan ekspres“ (1983. godine) i „Bolje od bjekstva“ koji je prikazan 1993. godine i u dvije serije: „Doktorka na selu“ (1982. godine) i „Bolji život“ (1987. godine).

Toma Zdravković je bio čovjek koji bi jednoga dana bio ekstremno bogat, a već sljedećeg nije imao ni za hljeb. Vjeruje se da kada je umro, nije imao para ni za sahranu, jer je navodno sve potrošio na poroke. Preminuo je 30. septembra 1991. godine u Beogradu, gdje je i sahranjen na Centralnom groblju.

Na dvadesetogodišnjicu smrti u Gradskom parku u Leskovcu je otkriven njegov spomenik u prirodnoj veličini, a u selu Pečenjevce spomen ploča sa natpisom: “Dao sam vam svoju dušu”.

www.cdm.me

1 komentar

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com