Čije su i zašto opstaju BRANE na Morači?

Kiše će jesenje, kad velika voda ispuni korito Morače, privremeno prikriti vještačke brane na sastavcima sa Sitnicom, nizvodno od Podgorice, ali će slap preko ustave kod Kombinata aluminijuma i usred zime podsjećati na slike od prije par dana: rijeku koja je pregrađena a da niko od nadležnih nema validan odgovor zašto i zbog čega to traje godinama.

Do tada, ostaje podatak da obje ustave nijesu novina i da je ljeto koje je za nama, ako je što bilo planirano da se uradi, odnosno interveniše, bilo vrijeme za to. Prije kiša, svakako.

Ne ulazeći u to čije su ingerencije ili nadležnost tolerisanje postojanja ovih „objekata” u Morači, ihtiolog dr Danilo Mrdak ukazuje na nesporan štetan uticaj na živi svijet.

“Stvarno ne znam kada je velika ustava kod KAP-a napravljena, ali ono što znam je da je urađena za potrebe KAP-a. Da li imaju dozvolu i ko je izdao stvarno ne znam. Postoji najmanje sedam osam godina”, kazao je Mrdak Pobjedi.

Na pitanje kakav je njen efekat na vodotok, odnosno migraciju riba, Mrdak ističe da je svakako negativan jer onemogućava riječni kontinuum, naročito tokom nižih vodostaja.

“U takvim situacijima (a to se dešava i tokom zime, zatim u rano proljeće i tokom cijelog ljeta sve do prvih jesenjih kiša) brana je nepremostiva prepreka za većinu riječnih organizama. Obaveza svakoga ko planira ovakve tvorevine na rijekama je da mora da obezbijedi kontinuirani tok upravo zbog migracija (u prvom redu migracija riba) koje se dešavaju u oba smjera, kako uzvodno tako i nizvodno. Spečavanje migracija znači sprečavanje prirodnog ponašanja organizama. Oni migriraju iz najrazličitijih razloga (razmnožavanje, ishrana, nepovoljni sredinski uslovi itd.) Ovakve ustave, pa i ova, omiljeno su mjesto za krivolovce jer se tokom uzvodnih migracija riba koncentriše nizvodno od prepreke”, upozorava Mrdak.

On je takođe upoznat i o pregradi koja blokira prirodno ušće Sitnice u Moraču. Niko već godinama nista ne preduzima da utvrdi odgovornost niti da ukloni pregrade na tom potezu.

“Kada smo tokom istraživanja na Morači pitali o čemu se radi niko nije znao da nam odgovori. To je slika naše otužne realnosti gdje niko nije odgovoran za loše stvari, a kad treba nekome da se uzme novac jave se po dvije, tri institucije. Svi smo svjedoci ljetošnjeg prepiranja i prebacivanja odgovornosti ko će da pošalje bager i da produbi ušće Bojane u more. I dok je to prepucavanje trajalo, ušće se zatvorilo i onda smo još tri dana slušali ko je nadležan da bi se na kraju poslao bager koji je za tri sata sve riješio”, rekao je Mrdak.

“Najdirektniji mogući odgovor na pitanje zašto je to tako bio bi da je riječ o kombinaciji neznanja, neažurnosti, nezainteresovanosti za posao za koji se dobija plata i postojanja rukovodećih kadrova koji su na tim pozicijama samo zato što su poslušni i što su u stanju da potpišu sve što im se naredi”, smatra Mrdak.

Uz ogradu da nije upoznat o svim zakonskim i podzakonskim aktima koji regulišu tu oblast, Mrdak smatra da bi po logici stvari bilo kakve intervencije u vodotocima trebalo da budu pitanje i nadležnost Uprave za vode.

“Siguran sam da Ministarstvo ruralnog razvoja i poljoprivrede ima u svom sastavu sektor za vodoprivredu i kao krovni upravljački resor morao bi nešto da zna o ovome. U svakom slučaju ovo je samo još jedna ilustracija javašluka koji se dešava na našim riječnim tokovima za koje će se svi oglasiti nenadležnim. Moj vam je savjet da se malo pozabavite ovim i probate da istražite ko je i za šta odgovoran, da li pomenuti objekti imaju potrebne dozvole i ako imaju ko ih je potpisao i u koje svrhe su izgrađeni. Strah me je da ćete onda otkriti sve ono o čemu vam govorim”,  kazao je Mrdak.

Brana na Sitnici, na čiju su gradnju još prije tri godine blagovremeno opštinu i državne službe alarmirali sportski ribolovci, još je na istom mjestu.

Za nesmetan prolaz vode ostavljeno je svega nepuna dva metra toka na lijevoj obali. Spekulisalo se da je ustava izgrađena kako bi riba bila izlovljavana tokom migracije kroz uski prolaz. To je pravdano tradicijom, ali niko ne pamti da je tokom gradnje ribolovnih jaža iko u prošlosti uzurpirao samo ušće Sitnice.

Kamene gromade, željezni ankeri, žica, napravili su svojevrsnu tampon zonu između Sitnice koja je ostala na višem nivou i Morače koja je, tokom velikih voda, potkopala samo ušće. Tako je Sitnica ostala „na terasi“. Za pomjeranje kamenih blokova upotrijebljena je mehanizacija. Čija i za čiji interes, ne zna se ni nakon nekoliko godina.

Izvor: Pobjeda