25 GODINA OD UBISTVA Bio je lav na jedan dan, živio brzo i umro mlad: Knele je uveo i PRAVILO za ŽESTOKE MOMKE i manastir Ostrog - Volim Podgoricu

25 GODINA OD UBISTVA Bio je lav na jedan dan, živio brzo i umro mlad: Knele je uveo i PRAVILO za ŽESTOKE MOMKE i manastir Ostrog

Čitulje posvećene Kneževiću, kojih je u jednom broju Politike bilo 162, zasjenile su ratne sukobe u Hrvatskoj i Bosni, domaću političku scenu, ekonomsku bijedu… Na njegovu sahranu došlo je nekoliko hiljada ljudi

O njegovom životu mogao bi se snimiti ozbiljno dobar film, ili ozbiljno tužna priča o jednoj ludoj i usijanoj glavi, zvijeri, koja je godinama držana zatvorena u kavezu, a kada je puštena napolje – čitav Beograd postao je njegov. Lajao je, grizao, napadao sve na šta je nailazio, sve dok ga jedne noći šinteri nisu uspavali. I to je to. Bio bi to blokbaster. Najgledaniji film, čija se poslednja scena odvija u čuvenom apartmanu 331 hotela “Hajat”, u kom je, prije tačno 25 godina, ubijen Aleksandar Knežević Knele. Klinac, 21-godišnjak, o kom se i poslije četvrt vijeka ispredaju urbane legende.

Prošlo je tačno 25 godina od ubistva Kneleta (21), a njegova porodica, zajedno sa užim krugom rođaka i prijatelja, danas je održala pomen na Topčiderskom groblju.

Knežević je ubijen 28. oktobra 1992. godine u apartmanu 331 hotela “Hajat”, a ubica do danas nije otkriven.

 

Za njegovo ubistvo niko nije odgovarao, a ove godine slučaj je proglašen zastarelim. Cio dosije o zločinu koji je označio početak krvave serije likvidacija na beogradskom asfaltu uništen je, ali sjećanje na klinca – kog svi pamte po trenerci, patikama i zlatnoj kajli, ali i lakom ulasku u obračune – ne jenjava.

Naraštaji koji tada nisu bili ni u planu, sada o njemu pričaju kao o legendi, vitezu beogradskog asfalta, neustrašivom klincu u tijelu samuraja čiji je životni moto bio: “Bolje da živim jedan dan kao lav, nego cio život kao miš”. I tako je i živio – brzo i umro mlad.

Printskrin: Youtube/dosije promo

Društvo i država kumovali su tome da jedan mladić, tek punoljetan, zagospodari gradom i u njemu postavi nova pravila i svoje (ne)moralne zakone.

Kažu da je Knežević bio odan društvu, bio uvek tu za ortake, često preuzimajući njihove dugove kakvi god bili. Kažu da su mu ruke bile pune ožiljaka nastalih u krvavom bratimljenju. Kažu i da je predvidio rat u velikoj Jugoslaviji.

– Veliko s***e nam se sprema, otišla je Slovenija i Hrvatska, sad će i Bosna. Žele dušmani da nas satru. Ali, tu neće biti kraj. Njihova želja je da nas svedu na Beogradski pašaluk, kao u doba Turaka. Jer, posle svih ovih, na redu je odvajanje Vojvodine i Kosova – ispričao je Knele na bazenu na Košutnjaku gledali bijelo, ne shvatajući o čemu priča.

Priča se i da je šifra za njegovo ubistvo bila: “Knele ide sam”.

Ljuba Milanović, tadašnji inspektor, mnogo godina nakon ubistva otkrio je da je preko radio veze javljeno: “Idi u Hajat. Ubijen je Knele”. To se, kako je Milanović ispričao, nikad nije radilo, već su se inspektori upućivali na mjesta zločina bez informacija o akterima zločina.

I novine iz tog doba bilježe da nikad ranije nisu vidjeli toliko policije i policijskog rukovodstva na nekom mjestu zločina.

Prema nalazima istrage, Knežević je ubijen sa tri metka ispaljena u potiljak, dok je na stomaku ležao na podu. Na vratima nije bilo tragova provale, zbog čega se vjeruje da je poznavao ubicu. Policija nije pronašla kasete sa sigurnosnih kamera hotela Hajat – jednostavno, nije ih nije bilo.

Kako? Na očigledno pitanje postoji samo jedan očigledan odgovor.

Pored mnogih trendova koje je Knele postavio, bio je i onaj da svi tadašnji momci moraju da se slikaju ispred manastira Ostrog, kog su zvali “Rols Rojs među manastirima”.

Ne zna se koliko je tačno puta on, najmlađa zvijezda beogradskog podzemlja, posjetio Ostrog, ali se zna da se i u ovoj svetinji pridržavao svojih pravila. Tako je i u manastir odlazio onako kako se inače kretao: sa oružjem, najčešće sakrivenim ispod trenerke.

Takođe, u to vrijeme najpopularniji klub u gradu bio je “Aleksandar Rutz” na bazenima Košutnjak, koji se baš otvorio s početka 90-ih i zamijenio legendarnu “Nanu” kod Sajma.

Radila je i “Nana” tada dobro i često su žestoki momci vikendom obilazili oba kluba, ali je “Ritz” nekako u to vrijeme bio na glasu, pa se tu okupljala elita Beograda.

Bilo je teško ući, ako niste član kluba ili nemate neku pozivnicu za to veče. Muziku je puštao jedan od najboljih DJ-eva tada, Tucko, pa je klub petkom i subotom bio prepun.

Naravno, i žestoki momci sa asfalta su bili tu, dolazili uvijek oko 1 sat posle ponoći, kada ima najviše ljudi, da ih svi vide. Imali su posebnu galeriju gdje su sjedeli sa društvom i posmatrali cijelu situaciju.

Često je baš u ovom klubu policija pravila racije, kako bi pronašla neko oružje, ali su momci več imali uigranu kombinaciju.

– Pošto su i konobari bili vrlo vispreni i bliski momcima s one strane zakona, kada upadne policija na vrata, to se odmah vidi. Ali, zbog gužve, interventnoj treba bar pet minuta da se probije do galerije. Za to vrijeme, konobar koji je snimio situaciju, lagano prođe sa ajncerom u ruci (poslužavnikom), a žestoki momci mu lagano ubacuju svoje utoke u ajncer koji on odnese i sakrije negdje ispod šanka – priča nam svedok ovih događaja, koji je u to vrijeme u “Ritz-u” radio u garderobi.

Kako se aktivno družio sa Đorđem Božovićem Giškom, Knele se 1991. godine pridružio Srpskoj gardi i otišao na ratište u Borovo selo, kraj Vukovara. Zajedno sa Giškom i Branislavom Matićem Belim bio je učesnik čuvene demonstracije koja se odigrala 9. marta. 1991. godine u Beogradu. Posle demonstracija 9. marta, postaje zvanični tjelohranitelj Vuka Draškovića.

Knežević je jedne noći u prepunom hotelu Jugoslavija, naočigled svih gostiju sa ruku jednog gosta uzeo skupocjen sat i ključeve od automobila, “nisan patrol” podcijenivši gosta, koga nije ni poznavao. Posle toga, Knele je sav oduševljen napustio hotel. Međutim, čovjek kome je konfiskovao džip, bio je Miodrag Cvetinović, inače zet Radeta Ćaldovića Ćente.

Da li je to bio potez koji je prelio čašu, nikad se neće saznati.

Za razliku od ostalih velikana tog doba čiji su grobovi odavno zapušteni, Kneletov grob je uvijek okićen svježim cvijećem i svijećama koje neprekidno gore.

Čitulje posvećene Kneževiću, kojih je u jednom broju Politike bilo 162, zasjenile su ratne sukobe u Hrvatskoj i Bosni, domaću političku scenu, ekonomsku bijedu…

Pjevač Džej je pred 35.000 na Sajmu rekao: “Evo jedna pjesma za mog prijatelja Kneleta, koji nije večeras sa mnom…” Publika je skandirala Kneletovo ime.

Na njegovu sahranu došlo je nekoliko hiljada ljudi.

 

(telegraf/D. S – J. S)

1 komentar

  1. E znaci sad djeca treba da nam uce da su ovo heroji? A sto ne uce o Vitezovima, Hajducima, Vojnicima sa Kosara??? Pilotima Milenku Pavlovicu ili Vitesu pilotu Radosavljevicu? Znate li ova imaena ljudi? Vjerovatno ne? Al zato kriminalce i ubice sve napamet ocete da nam djecu naucite, imena njihova, legende njigove? Ma idite vi bre u pm sram vas i stid bilo! Da nam djeca uce o politicarima tajkunima i kriminalcima? Fuj na vas i vas obras sdtoko nepismena, bez morala i obraza!

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com