Adžić: Očekujemo da oglase da Đukanović nije bio na Gazimestanu da frenetično aplaudira Miloševiću

Kako stvari stoje, propagandne jurišlije DPS, partije koja je bila politički i ratni sabrat trebinjskog Božidara Vučurovića, najpoznatijeg kamiondžije među političarima i predsjednicima opština, i s kojim je zajedno rušila, u stilu ravnom Neronu, Duborovnik, očekujemo i to da proglase, falsifikujući svoju i tuđu prošlost, recimo, svog lidera Mila Đukanovića, da je on nekada, a ne Vladimir Dedijer, bio član i čelnik čuvenog Raselovog suda, saopštio je danas Novak Adžić, član Predsjedništva Socijaldemokratske partije (SDP) Crne Gore.

On je reagovao na jučerašnje saopštenje Demokratske partije socijalista (DPS) u kome je između ostalog poručeno da je “Adžić samo ostrašćeni političar, a ne istoričar”.

“U njihovom opsjenarstvu, očekujemo da oglase i to da gordi zorlija i lider DPS nije bio nekada na Gazimestanu da frenetično aplaudira Slobodanu Miloševiću!.  Na sve su spremni i svakojakim podmetanjima i obmanama se služi vođstvo DPS-a i njegovi udbaški aparatčici i brojne informativne i druge tajne i javne, crne i ružičaste, službe i mediji. Ali zaboravljaju da ih vlastita prošlost u svemu demantuje. O ratnoj ulozi lidera DPS-a najbolje svjedoči tv-emisija na HRT-u “Nedjeljom u 2”, od 13. marta 2005. godine, kada je urednik i voditelj te emisije Aleksandar Stanković, jasno i precizno dočarao i objasnio ratnohuškačku i ratnu ulogu tokom devedesetih, političku i drugu odgovornost šefa i vlasnika DPS g. Mila Đukanovića i njegove partije, u agresiji na Hrvatsku i zarad imperijalnog ostvarenja projekta Velike Srbije. Nijesu granice Velike Srbije, za koju se nekad zalagao lider DPS, bile na Neretvi, nego su te međe bile, po nacionalnoj i ideološkoj kartografiji, kojoj je služio onda, mnogo, geografski, šire postavljene. Maltene na relaciji Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, kako je to definisao i nekadašnji Đukanovićev faktički koalicioni partner Vojislav Šešelj, koji je, inače, bio jedan od glavnih i počasnih gostiju (sjedio je u prvom redu) na njegovoj inauguraciji 1998. godine u Vladinom domu na Cetinju”, istakao je Adžić.

On je dodo da treba ići redom.

“Šef DPS je, vjeran Miloševiću i Velikoj Srbiji, činio kanonade, u svoje vrijeme, prema predsjedniku SIV-a SFRJ Anti Markoviću i hrvatskom predstavniku u Predsjedništvu ondašnje države Stjepanu Mesiću, opirući se, zajedno sa Brankom Kostićem i drugima, da Mesić bude na čelu Predsjedništva SFRJ. U režimskoj “Pobjedi”, broj 9189, od 3. jula 1991. godine (“Mesić nije moj predsjednik”, str.7), Milo Đukanović, predsjednik Vlade RCG je na zasijedanju Skupštine CG, poručio da će se svestrano zalagati da jedinice Miloševićeve JNA “stanu na granicu onog dijela zemlje koji i dalje hoće zajedničku domovinu i koji tu armiju doživljavaju kao dio svog bića”. Da ne bilo zabune, Đukanović je mislio da JNA stane na granice tzv. “SAO Krajine” u Hrvatskoj, a ta granica mnogo je u nacionalnoj geografiji šira nego ona zamišljena na Neretvi. Opet lider DPS g. Milo Đukanović zborio je i djelao tako da uvijek napadne, kao ratno-huškač, crnogorske opozicione mirotvorne snage, koji će se opredijeliti za nezavisnu Crnu Goru, za razliku od njega i njegove partije, kad im je nekad poručivao : “Njihova galama, navodno mirotvorna, u suštini je podlo-politikanska” (Milo Đukanović, “Pobjeda” od 3. oktobra 1991.), pa malo kasnije, isti premijer zavisne Crne Gore, veli:”Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom” (M. Đukanović, “Pobjeda”, 22. oktobra 1991.)”, poručio je Đukanović.

Adžić je poručio i što reći, a ne ostati konsterniran, kad se sjetimo ovih riječi” : “Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko” (M. Đukanović, “Pobjeda”, 22. oktobra 1991.).

“Ne zaboravimo da je višestruki premijer RCG ne samo 1991. već i 1992. godine mobilisao za rat, van granica Crne Gore, crnogorske rezerviste. Danas falsifikatori prošlosti iz DPS, zaboravljaju riječi svog “Kralja Sunca”, kojemu se poput totema, idola klanjaju, koji je znao (1993.) rezolutno kao “britva” otkinuti : “Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet”.
“Milo Britva” (kako ga je nazvala novinarka Tanja Torbarina), znao je žestoko da uvrijedi i okleveta, odan ondašnjem Miloševiću  i zamišljenoj Velikoj Srbiji, kada je nekada kazao :”Sve opozicione separatističke stranke u Crnoj Gori govore da smo vodili besmisleni rat, a ni jedna za to nema argumente. A argument je da nam je rat bio nametnut”, a, po njemu, “nametnuti rat ćemo dobiti “. Vjerovatno višedecenijsiki vladar Crne Gore, po farbari prošlosti DPS javnih i tajnih službi, nije izgovorio sljedeće riječi (naravno da jeste): “Od svega najvišem mrzim, četnike, ustaše i stopostotne Crnogorce”. A ondašnji nerazdvojni idejni i politički saborac i generalni sekretar DPS Svetozar Marović, u ime DPS, čiji je potpredsjednik tada bio g. Milo Đukanović, nije 1993. godine rekao “Tanjugu” (naravno, jeste): “SR Jugoslavija je realnost, koju smo izabrali i vjerujemo u tu zajednicu bez obzira na iskušenja”, te ideolog i jedan od vođa DPS više decenija Svetozar Marović, nije saopštio (opet jeste) da se za nezavisnu Crnu Goru zalažu “samo neke marginalne političke grupe, koje nemaju nikakvih šansi, s obzirom na duboke korijene jedinstva Crne Gore sa Srbijom, na istu kulturu, istoriju i ciljeve”. I vjerovatno tada nije S. Marović u ime DPS-a (1993) rekao (nadasve jeste): “Duboko vjerujemo da Socijalistička partija Srbije ima pravo da se najviše nada je ima najboljeg prvog čovjeka u ovom narodu, koji je pokazao da najbolje razumije svoj narod i državne interese”. Vjerovatno će informativne i druge službe zaštitnika lika i djela Staljina od Crne Gore, umjesto sebe optužiti SDP Crne Gore, da snosi političku, moralnu i drugu odgovornost za učešće u ratovima na prostoru ex- Jugoslavije (1991-1995), te, koherentno tome, za Morinj, deportaciju Bošnjaka/Muslimana iz Crne Gore pod nož ratnom režimu sa Pala, za Štrpce, Bukovicu, terorizam u Pljevljima, hiperinflaciju, gladovanje naroda, šverc duvana, nafte itd”, rekao je Adžić.

Član Predsjedništva SDP tvrdi id da su na sve spremni vlastodršci iz DPS-a, samo da sačuvaju vlast.

“I misle da je moguće gumicom izbrisati vlastitu prljavu prošlost. E, upravo, to nije moguće. Istina boli, znamo, vladodršce iz DPS, jer su se oni, u svojoj političkoj i ideološkoj prevrtljivosti, izbugili toliko da sa stanovišta dosljednosti barjak pred njima mogu nositi noćne dame iz blještave svjetlosti Amsterdama”, zaključio je Adžić.

Vijesti