Početna » LJUDI » Kako je Dali hvalio Đurića: Poslije mene samo onaj ludi Crnogorac

Kako je Dali hvalio Đurića: Poslije mene samo onaj ludi Crnogorac

Miodrag Dado Đurić bio je najveći crnogorski slikar savremene umjetnosti 20. vijeka, jedan od najistaknutijih predstavnika današnje figurativne umjetnosti i jedan od najznačajnijih slikara naše epohe, a svemu tome svjedoči i činjenica da ga je pohvalio veliki Salvador Dali i to na prijemu u Njujorku.

Dali

Nakon prijema Dali je izjavio:

”Poslije mene samo onaj ludi Crnogorac. Poslije mene u nadrealizmu samo Dado!”

Na današnji dan navršava se sedam godina otkako Dado više nije sa nama, piše Arts Montenegro. Jedan od posljednjih beskompromisnih posvećenika umjetnosti kome je slikarstvo bilo važnije od života, ostaće upamćen po citatu:

“Čitavo moje slikarstvo je izvađeno iz Crne Gore kao kad čovjek izvadi draču iz tabana ili ruke. Ja čupam svoje slike iz Crne Gore. Što više starim sve je više volim. Mislim da je u ovome svijetu nijesam obrukao. Ona je element topline u meni.”

Dado je rođen 1933. godine na Cetinju. Školovanje je započeo 1952. godine u Herceg Novom, a Akademiju likovnih umjetnosti završio u Beogradu 1956. godine, u klasi profesora Marka Čelebonovića.

Težak studentski život u Beogradu bio važna ali i veoma tužna epizoda u formiranju mladog, talentovanog i siromašnog slikara.

Prazna i hladna sobica na mansardi u Strahinjića Bana ulici, koju je divno opisao Bora Ćosić u jednom svom osvrtu na Dadov beogradski studentski život, i glad kao uporna i nemilosrdna pratilja.

“Toliko sam bio gladan u Beogradu da još i sad osjećam izvijesnu mučninu kad se sjetim tih dana”, govorio je Dado.

Dok je još bio na Akademiji, jednom prilikom, gostujući u Beogradu, Likovnu akademiju je posjetio britanski vajar Henri Mur, simpatizer Titove Jugoslavije, kome su se Dadovi crteži veoma dopali. Predložio je da mu pomogne da dobije stipendiju i ode za London. Dadove kolege su ga od toga odvratile pričom kako je on jedan asocijalan tip i oponent vlasti i da nije od one djece koja zaslužuju da im se pomogne.

Po dolasku u Pariz 1956. godine život Miodraga Đurića je promijenjen iz temelja-primoran je da napusti pređašnja iskustva i stečene navike bez sredstava za život. Da bi preživio morao je što prije da zamijeni maternji jezik francuskim, da napusti umjereni provincijski ritam života balkanskog glavnog grada i da započne bitku sa životom jadnog siromašnog stranca u francuskoj prijestonici.

Svoje egzotično ime je morao zamijeniti pseudonimom od dva sloga koji će svi lako moći da izgovore: Dado student postaje radnik.

“Od 14. do 22. godine, do dolaska u Pariz, nijesam radio ni pola sata u Jugoslaviji. Tako je to u socijalističkim zemljama, imamo hranu i smještaj. U Crnoj Gori sam čak i četke imao”.

Tokom prve dvije godine boravka u Parizu radi kao moler jedne zgrade. Kasnije se zaposlio kao štampač litografija. Džejms Spejer iz Instituta umjetnosti u Čikagu im se divio, kao i Dibife.

U Parizu je upoznao svog prvog velikog galeristu Danijela Kordijea, uglednog funkcionera francuskog Pokreta otpora, koji je, nakon zatvaranja galerije, 64 Dadova rada poklonio Centru Pompidu.

Već 1958. godine Dado priređuje svoju prvu samostalnu izložbu u galeriji Danijel Kordijer u Parizu a nakon toga i u drugim svjetskim metropolama.

Tokom svog aktivnog rada, kratko je boravio u Njujorku, a zatim u Centralnoj Africi, u Eruvalu, gdje je nastao najveći broj njegovih djela.

Pored slikanja radio je keramiku, skulpture, scenografije, freske, oslikavao nameštaj, urezivao crteže na grafičke ploče, ilustrovao knjige i brojna bibliofilska izdanja.

Mnogi savremenici i svjetski mediji opisivali su ovog sjajnog umjetnika kao svojeglavog i slobodomislećeg intelektualca. Ugledni istoričar umjetnosti Alan Boske o njegovom djelu objavio je monografiju „Dado, univerzum bez odmora“, kao i dokumentarni film.

Dado je tokom života bio poznat po tome da ne voli da daje intervjue i da se fotografiše. Njegov prvi intervju je bio 1970 godine za zagrebački “Start” poslije niza pokušaja upornog novinara koji je mjesec dana boravio u Parizu i pokušavao da dođe do Dada. Intervju su tada kao ekskluzivu preveli gotovo svi značajni mediji u svijetu!

Njegova djela se nalaze u najpoznatijim svjetskim muzejima i galerijama, kao i u brojnim privatnim kolekcijama, jako su cijenjena i dostižu cijenu od 50.000 pa više.

Veliki broj svojih djela poklonio je Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju, od kojih je dio u stalnoj postavci i vrijedi ih pogledati, a 2009. godine je predstavljao Crnu Goru na 53. Bijenalu savremene umjetnosti u Veneciji.

Po sopstvenoj želji sahranjen je u mjestu Košćele iznad Rijeke Crnojevića kod Cetinja.

Check Also

Preminuo slikar Jovan Jovo Ivanović

Poznati budvanski slikar i osnivač Moderne galerije Jovan Jovo Ivanović  preminuo je danas u 85. ...

SLIKAR MARK PIO MAKSIMILIEN SALVELI PRVI PUT IZLAŽE U CRNOJ GORI

Sli­kar Mark Pio Mak­si­mi­li­en Sal­ve­li, hr­vat­sko-fran­cu­sko-ita­li­jan­ski umjet­nik ko­ji već de­ce­ni­ja­ma ži­vi na re­la­ci­ji Fran­cu­ska-Ita­li­ja, pr­vi ...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *