Đukanović: Nikada me ni Moskva, ni Vašington nijesu ucjenjivali

Javnost bivše SFRJ je, ne bez čuđenja, dijalog crnogorske vlasti i opozicije uvijek ocjenjivala kao izuzetno civilizovan i uglađen. Crnogorski parlament, govorilo se, naročito ako se uporedi sa ostalim parlamentima u regionu, izgleda kao britanski Dom lordova. Što se u međuvremenu dogodilo? Ko je u javni govor uveo kočijaški rječnik, najprizemnije lične uvrede, pa i bejzbol palice i nasilje, što je crnogorska javnost imala priliku da vidi tokom predizborne kampanje, ali i na sam dan lokalnih izbora održanih u četiri crnogorske opštine?

„Atmosfera linča i progona, koju konstantno podstiče opozicija i njoj naklonjeni mediji, samo je nastavak napora da se u Crnoj Gori preslika model iz oktobra 2016, kreiran od strane ruskih obavještajaca i njihovih plaćenika u Crnoj Gori i Srbiji“, kaže za Novu Pobjedu predsjednik Demokratske partije socijalista Milo Đukanović.

„Ipak, to nije imalo uticaja na rezultat lokalnih izbora, koji ne pokazuju značajnija pomjeranja na političkoj sceni Crne Gore, posebno ne na štetu procrnogorskih birača. Na suprotnoj strani smo, međutim, dobili puku preraspodjelu glasova unutar istog bloka, što dokazuje da, uprkos nekim spoljnim razlikama, čelnike opozicije suštinski povezuje ista ideja“, ističe predsjednik DPS-a.

POBJEDA: Koja?

ĐUKANOVIĆ: Osvajanje vlasti po svaku cijenu. Jedni su plaćeni ruskim novcem; drugi, koji sebe nazivaju građanskom opozicijom, htjeli bi preko izdajničke, petokolonaške pesnice Demokratskog fronta da se domognu državnih funkcija.

POBJEDA: Vaša DPS je u Tuzima i u Petnjici dobila više albanskih i bošnjačkih glasova nego Bošnjačka i albanske stranke. Znate li sličan primjer na Balkanu?

ĐUKANOVIĆ: Riječ je zaista o presedanu, naročito na Balkanu. Politika DPS-a duže od četvrt vijeka uživa veoma moćnu podršku, koja se nikada nije spustila ispod 40 procenata, a prelazila je i 55 odsto biračkog tijela. Tu politiku stameno podržavaju manjine, što potvrđuje vitalnost građanskog koncepta crnogorskog društva.

POBJEDA: Crna Gora je devedesetih bošnjačke izbjeglice vratila u Bosnu i Hercegovinu, koju su uveliko terorisali Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Kako ste, dakle, Bošnjake ubijedili da ipak glasaju za DPS?

ĐUKANOVIĆ: Riječ je o traumatičnoj i neslavnoj epizodi novije crnogorske istorije. U ranoj fazi jugoslovenske ratne krize, kao nova i neiskusna vlast, nažalost nijesmo prepoznali sve opasnosti, uključujući i već stvorenu atmosferu zločina u BiH. Ipak, i u tom zlom vremenu smo svoja vrata širom otvorili nevoljnicima: Srbima iz Hrvatske, Bošnjacima i Srbima iz BiH, Albancima sa Kosova, koji su ovdje nalazili utočište bježeći od etničkog čišćenja Slobodana Miloševića.

Crna Gora je i prva zemlja regiona koja se izvinila zbog saučesništva u akcijama JNA na dubrovačkom ratištu, ta pogrešna odluka bila je posljedica ne samo propagande i ogromne medijske zavisnosti Crne Gore u odnosu na Beograd nego i zablude očuvanja Jugoslavije. To da manjine u Crnoj Gori, kao nigdje na Balkanu, istrajno iskazuju lojalnost svojoj državi- što je, uzgred, tekovina slavne crnogorske dinastije Petrović Njegoš, dokaz je da je naše izvinjenje prihvaćeno kao duboko, iskreno i ljudsko.

POBJEDA: Šta Vam još pokazuju rezultati nedavno završenih lokalnih izbora?

ĐUKANOVIĆ: Pokazuju možda sporiji, ali ipak konstantan rast procrnogorskog biračkog tijela. Ne govorim samo o DPS-u, Socijaldemokratama, ili o nacionalnim partijama manjinskih naroda koje godinama participiraju u vlasti, nego i o Socijaldemokratskoj partijii i pokretu Ura, čiji glasači, uvjeren sam, te stranke ne podržavaju iz anticrnogorskih pobuda, naprotiv.

Bez obzira na moguće animozitete prema DPS-u ili meni lično, u svakom kritičnom političkom trenutku njihovi glasači pokazivali su izuzetnu odgovornost u odnosu na crnogorski nacionalni i državni interes.

POBJEDA: Zvuči demagoški…

ĐUKANOVIĆ :Ne, nije. Ogromna većina biračkog tijela SDP-a i Ure, kad god je stabilnost Crne Gore bila dovedena u pitanje, pokazala je da im je država ispred svega. Što se ne bi moglo reći za političke manipulante i mešetare u vrhu ovih partija.

POBJEDA: Stranke o kojima govorite su, zajedno sa Demokratskom Crnom Gorom koja niti je nastala, niti pripada procrnogorskom bloku, posljednjih mjeseci vodile izrazito prljavu političku kampanju. Da li je šešeljevski rječnik, nasilje i duh periferije u politički život unijela mlada generacija političara?

ĐUKANOVIĆ: Nije. Strukture koje pominjete zapravo su sukcesori onog političkog nasljeđa koje je uspostavio Demokratski front, što jasno potvrđuje konstantno izborno prelivanje iz šupljeg u prazno: glasovi DF-a idu Demokratama, pa se od Demokrata vrate DF-u, i to na manju ili veću štetu Socijalističke narodne partije i Demosa.

Kočijaški rječnik i nasilništvo koje spominjete datira od ranije, a posebno je bilo izraženo tokom anti-NATO, odnosno pojačane anticrnogorske kampanje. Sjetite se izbora u Beranama, izbornog dana u Budvi, sramnog performansa u parlamentu… Nažalost, DF su u međuvremenu nadmašili njihovi sljedbenici SDP, Demokrate i poletarci Ure, u odnosu na koje čelnici DF-a danas djeluju kao englesko plemstvo. Svi su, zahvaljujući agresivnosti i nevaspitanju, doživjeli rapidan pad rejtinga. Riječ je, pritom, o mlađim ljudima od kojih se ipak očekivao viši nivo demokratske kulture.

POBJEDA: Zašto ste Vi glavna meta?

ĐUKANOVIĆ: Vjerujem da je riječ o ozbiljnoj frustraciji: partije iz kojih je ta generacija izašla izgubile su sve izbore u proteklih 27 godina. Umjesto da ozbiljno analiziraju vlastite propuste, oni uzroke svog političkog debakla nastavljaju da traže u politici DPS-a i u meni lično.

U toj pervertiranoj percepciji, od DPS-a se, kao pobjednika svih izbora, očekuje da preda vlast, a od mene da se povučem iz političkog života. Istovremeno, nikome od tih vječitih gubitnika, od kojih je većina u politici jednako dugo koliko i ja, na pamet ne pada da odgovornost za neuspjehe barem stave na dnevni red stranačkih organa. Zato danas i prisustvujemo novim obmanama: iako su svi kontrolni mehanizmi koje je opozicija predlagala primijenjeni, njeni čelnici nastavljaju da osporavaju izborni proces i da najveće ludosti i bedastoće, najgori nemoral promovišu kao poželjan princip. Ne stide se, pritom, da kažu da bi, da su pobijedili, izbore priznali; pošto nijesu neće.

POBJEDA: Očekujete li da opozicija zaista bojkotuje predstojeće predsjedničke izbore?

ĐUKANOVIĆ: Ne bih se iznenadio. Još od novembra 2015. anticrnogorska opozicija pokušava da silom preuzme vlast. Tokom prvog čina te predstave izvedene uz zdušnu podršku određenih moskovskih i beogradskih krugova, današnja „građanska opozicija” je o rušilačkim demonstracijama DF-a govorila veoma biranim riječima.

Tadašnji predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić je one koji su vrijeđali i nasrtali na bošnjačke i albanske poslanike nazivao „uglednim parlamentarcima“, dok su predstavnici NVO, kao i britka pera crnogorske medijske mafije u svojim kolumnama uredno pozivali građane na demonstracije, tokom kojih su, kažem, izgovarane najogavnije šovinističke uvrede na račun manjinskih naroda i nošene fotografije osuđenih ratnih zločinaca.

Na tim su skupovima govorili i najviši velikodostojnici SPC, čiji je vokabular sve samo nije pomirljiv i razuman.

Godinu kasnije, u vrijeme oktobarskih parlamentarnih izbora 2016, uz ogromnu finansijsku i svaku drugu podršku Moskve, DF je pokušao da spriječi ulazak Crne Gore u NATO. Nakon što je taj pokušaj osujećen, ponadao sam se da će doći do jasnog distanciranja „građanske opozicije” od petokolonaških struktura DF-a. Nažalost, to se nije dogodilo.

POBJEDA: Zašto?

ĐUKANOVIĆ: Želja za vlašću čelnika „građanske opozicije“ mnogo je snažnija od njihove privrženosti crnogorskim nacionalnim interesima i tekovinama evropske demokratije. Zato je „građanska opozicija” danas dio istog fronta sa DF-om. Dokaz su Budva, Kotor i Herceg Novi.

Nema sumnje da su rezultati posljednjih lokalnih izbora „građansku opoziciju” donekle ipak osvijestili i pokazali joj kolika im je realna politička snaga. Zato i prijete bojkotom predsjedničkih izbora.

POBJEDA: To Vas brine?

ĐUKANOVIĆ: Ne pretjerano. Podsjećam da još od parlamentarnih izbora 2016. „građanska opozicija” određenim zapadnim centrima pokušava da objasni da je izborni proces bio neregularan i da zato nijesu priznali izborni rezultat. Tražimo pravo na popravni, govorili su. Pravo na popravni za šta? Za ono što su ruski interesi na Balkanu?! To što smo oktobra 2016. herojski, bez ičije pomoći dobili izbornu bitku, ojačalo je našu odlučnost da im ne popustimo ni za jotu.

POBJEDA: Uoči parlamentarnih izbora 2016, tvrdi Ranko Krivokapić, nijeste htjeli da čujete za Vladu izbornog povjerenja, pa…

ĐUKANOVIĆ: To je samo još jedna u nizu obmana Ranka Krivokapića, koja ga predstavlja kao patološkog lažova.

POBJEDA: Nije tako bilo?

ĐUKANOVIĆ: Naravno da nije. Sjetićete se da sam tokom cijele 2015. ponavljao da neće biti rekonstrukcije Vlade niti prijevremenih parlamentarnih izbora sve dok ne obezbijedimo ostvarenje strateškog nacionalnog interesa poziv za NATO, koji je stigao u decembru 2015. Već u januaru 2016. od parlamenta sam tražio da glasa o povjerenju mojoj Vladi. Zahvaljujući podršci Pozitivne CG, Vlada je opstala, čime je osujećen pokušaj Krivokapića da, iako formalno njen dio, sruši vlast protiv koje je, u kolaboraciji sa proruskom i anticrnogorskom opozicijom, djelovao posljednjih godina.

Nakon izglasavanja povjerenja Vladi, želio sam da Crna Gora u naredne parlamentarne izbore uđe bez opterećenja takozvanom aferom „Snimak“, baziranom na neosnovanom sumnjičenju opozicije u regularnost izbornog rezultata 2012. Kako bih eliminisao osnov nove opozicione opstrukcije sistema, predložio sam da čelnici opozicije preuzmu četiri najvažnija resora u Vladi, kao i jedno potpredsjedničko mjesto. Moja ponuda, dakle, nije bila rezultat bilo čijeg pritiska.

POBJEDA: Ima li tog pritiska danas? Je li Vam bilo ko sa Zapada sugerisao da se 2018. ne kandidujete za predsjednika Crne Gore?

ĐUKANOVIĆ: O predsjedničkom kandidatu uveliko se razgovara unutar DPS-a, ali odluka ko će to biti još nije donešena. U slučaju da se kandidujem, možete biti apsolutno sigurni da na to neće imati ama baš nikakav uticaj bilo čija sugestija, savjet ili pritisak, dolazio on sa Istoka ili sa Zapada. Uostalom, nikada i niko ni sa jedne istočne ili zapadne adrese sa mnom nije razgovarao na taj način. Nikada!

Iako su, prije svega zahvaljujući vanrednim okolnostima koje su devedesetih potresale Balkan, Crnoj Gori sa mnom na čelu, kao malo kada u istoriji, bila otvorena vrata i Kremlja i Bijele kuće, vidim da spekulacije o navodnim pritiscima na mene ne jenjavaju.

POBJEDA: Zašto?

ĐUKANOVIĆ: Zato što su plod bolesne mašte parapolitičke opozicione centrale kriminalnog i reketaškog medijskog koncerna Vijesti, iz koje se već deceniju i po projektuje partijska i personalna alternativa navodno sposobna da detronizuju DPS i njenog lidera. Sličan primjer da se tobože nezavisna medijska kuća, potpomognuta dijelom NVO, tako dugo doslovno bori za vlast nećete naći nigdje u Evropi. Nigdje!

Budući da ne uspijevaju da instaliraju ili da promijene vlast u Crnoj Gori, te bezvrijedne pojave, u svom nemoćnom jedu, nastavljaju da pokušavaju da me kao političara koji govori bez dlake na jeziku, ne mareći za licemjernu nepopularnost kritike medija, utope u moralni brlog u kojem sami žive. Kao što vidite bezuspješno! Kada god sam svojom voljom odlučivao da se povučem iz državne politike, u tim je krugovima moja odluka dočekivana sa oduševljenjem, ali i sa pakosnim izmišljotinama da me je na to neko natjerao. POBJEDA: Zašto ste se onda povlačili?

ĐUKANOVIĆ: Zato što sam procjenjivao interese Crne Gore. I nakon referenduma 2006, baš kao i danas, vjerovao sam da je sazrelo vrijeme za korjenite promjene crnogorskog društva, koje je, kao što znamo, uvijek u istoriji preferiralo individualni u odnosu na institucionalni autoritet. Budući da samo razvijene institucije mogu biti temelj demokratije i garant dugovječnosti crnogorske države, povlačeći se sa najviših državnih funkcija, želio sam da taj put olakšam time što njihov rad neću opteretiti političkim autoritetom, prirodno naraslim u dugom i opasnom vremenu odbrane i afirmacije crnogorskih nacionalnih interesa.

POBJEDA: Da, ali Vam to povlačenje sa državnih funkcija nije smetalo da vodite sve predizborne kampanje svoje partije i da te izbore dobijate, prevashodno zahvaljujući ličnom političkom autoritetu. I 2016. ste vodili kampanju, pobijedili, a onda, poput kakvog monarha, vlast delegirali Dušku Markoviću. Može li se to dogoditi i na predsjedničkim izborima? Najzad, mislite li da je to fer prema biračima, zar ih na taj način ne varate?

ĐUKANOVIĆ: Ako bismo stvari posmatrali samo iz tog ugla, teško da bih vam mogao protivurječiti. Međutim, vaše pitanje ipak traži i neka dodatna objašnjenja. Prvo sam dao: dakle, bez obzira na to što sam bio svjestan da će izgradnja i razvoj institucija obnovljene države tražiti vrijeme i da će mu se opirati ljudi tradicionalno svikli da svoje potrebe rješavaju grabeći prečicama ka personalnom autoritetu, bio sam, a i dalje sam, ubijeđen da nakon obnove nezavisnosti za crnogorsko društvo nema važnijeg posla od institucionalnog razvoja. Drugo, živimo u veoma podijeljenom društvu, što je ozbiljan hendikep dinamičnog ekonomskog i demokratskog razvoja, nasušno potrebnog Crnoj Gori. Iako to nijesam želio, svjestan sam da me politički protivnici doživljavaju kao personifikaciju crnogorskih podjela; kao crvenu maramu za dio javnosti koji se protivio nezavisnosti Crne Gore i njenim evroatlantskim integracijama.

POBJEDA: Veoma dobro znate da ta podjela nije od juče.

ĐUKANOVIĆ: Imate pravo: korijeni crnogorskih podjela sežu duboko u prošlost. Ipak, bez obzira na ispravnost donešenih strateških odluka o obnovi državne nezavisnosti, o očuvanju mira i multietničkog sklada, o članstvu u NATO, ako zaista želimo da konačno promijenimo istorijsku paradigmu, moramo razmisliti kako da prevladamo taj usud, nesrećnu istorijsku raspolućenost crnogorskog društva. Svjestan, dakle, da me dio Crne Gore doživljava kao čovjeka koji ih je, insistiranjem na najvažnijim ciljevima državne politike, htio-ne htio doveo u poziciju poraženih, nijesam mogao očekivati da ću biti najpodesnija osoba za kojom bi entuzijastično krenuli sa jedne na drugu civilizacijsku obalu. Uostalom, sjetite se da je na parlamentarnim izborima 2016. ključni slogan antidržavne, proruske opozicije bio „Mi ili on“.

Inače, tu kampanju nijesam vodio sam: nije bilo niti jedne konvencije na kojoj Duško Marković i ja nijesmo nastupali zajedno, čime smo slali jasnu poruku o mogućoj promjeni na poziciji premijera. Upravo zato i ne mislim da je riječ o prevari birača.

POBJEDA: Vjerujete li u lojalnost premijera Markovića?

ĐUKANOVIĆ:Vjerujem. Sa Duškom Markovićem sarađujem punih 27 godina, od svoje prve Vlade, u kojoj je aktuelni premijer bio generalni sekretar. Od tada Marković nikada nije izašao iz najužeg kruga mojih saradnika. Riječ je o čovjeku koji ima jak osjećaj odgovornosti i pripadnosti političkom nasljeđu i političkim tekovinama savremene Crne Gore.

POBJEDA: Premijer Marković je u avgustu ove godine u Podgorici priredio svečanu večeru za visokog američkog gosta, potpredsjednika SAD Majka Pensa. Je li Vas premijer Marković pozvao na tu večeru?

ĐUKANOVIĆ: Nije, ali to nije ni bilo predviđeno protokolom, koji za tako visoke nivoe obično usaglašavaju dvije strane.

POBJEDA: Znači li to da se američka strana protivila Vašem prisustvu? To što se nijeste sreli sa potpredsjednikom Pensom opoziciji je poslužilo kao dokaz da su Vas Amerikanci „pustili niz vodu“.

ĐUKANOVIĆ: Kao što sam vam već rekao niko me ne može „pustiti niz vodu“ zato što me nikada niko nije ni držao u stanju zavisnosti. Niko! Ni Rusi, ni Amerikanci, ni Evropljani. Umjesto toga, svima sam bio partner u državnim poslovima u kojima su njihovi interesi bili podudarni sa crnogorskim.

Inače, praksa je da kada visoki strani zvaničnik dođe u posjetu nekoj zemlji, obavezno razgovara sa predstavnicima vlasti. Zato su toj večeri prisustvovali predsjednik države, predsjednik parlamenta i domaćin večere, predsjednik Vlade. Ako se za to ukaže prilika, gost se ponekad sretne i sa drugom stranom, odnosno sa predstavnicima opozicije. Kao što znate, nijesam druga strana, već dio političke strukture koja je bila domaćin potpredsjedniku Pensu. Providne spekulacije opozicije koje ste naveli puki su izraz njene nemoći ili želje pojedinaca da se predstave miljenicima Vašingtona. Te izmišljotine dođu im kao kompenzacija za lekciju koju im je tom prilikom očitao potpredsjednik Pens.

POBJEDA: Zašto je Crna Gora ostala bez komentara presude ratnom zločincu Ratku Mladiću?

ĐUKANOVIĆ: Podsjećam da je Crna Gora bila prva zemlja regiona koja je u parlamentu usvojila Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici, čime smo jasno stavili do znanja šta mislimo i o tom gnusnom zločinu i o njegovim izvršiocima. Kad je riječ o presudi Mladiću, na predizbornom skupu u Mojkovcu saopštio sam i svoj i stav Demokratske partije socijalista tim povodom. Riječ je, dakle, o očekivanoj i pravednoj kazni onome ko je, protivno svim pravilima ratovanja, lišio života ogroman broj potpuno nedužnih ljudi.

POBJEDA: Bivši ministar pravde RS, opskurant Momčilo Mandić Vam se jednom zahvalio zbog toga što ste navodno lično dali gorivo za Mladićeve tenkove u Srebrenici…

ĐUKANOVIĆ: Riječ je o primitivnoj i providnoj podvali, koja dolazi iz redova protagonista, glasnogovornika i medijskih sponzora iste politike. Odakle ta priča? Bivši ministar pravde Republike Srpske Momčilo Mandić, za kojim su pravosudni organi BiH svojevremeno raspisali potjernicu, 2005. je uhapšen u Budvi. Neko se sjetio ili se Mandić dosjetio sam da bi zbog toga mogao imati motiv da se sveti Crnoj Gori i meni lično. Tako je smišljena ta ogavna laž, koja se nanovo podgrijava, a koju je, u formi izjave glasilu vojnobezbjednosne agencije iz Miloševićevog vremena podgoričkom Danu, Mandić dao prije pet godina. Od koga god i iz bilo kakvog razloga da dolazi, riječ je o sramotnoj i niskoj izmišljotini koju odbacujem s gnušanjem.

(Pobjeda)