Pogled sa Štirovnika ostavlja bez daha i usred ljeta, ali ledi krv u žilama i pomisao na bordovanje niz najviši vrh Lovćena.

Rajko Popović i njegovi sinovi, Dejan i Vuk, zaljubljenici su u skijanje, bordovanje i planinarenje. Ono što se većini čini kao nemoguće ili previše ekstremno, za njih je, iako avantura – ustvari rutina.

Iskustva bordovanja niz Štirovnik i Jezerski vrh, od Njegoševog mauzoleja, sa nama je podijelio Cetinjanin Rajko Popović, koji je osnivač Alpinističkog kluba “Slobodni penjači Cetinja”.

U razgovoru za Portal RTCG, Rajko kaže da im ovakav vid “zabave” dođe kao relaksacija između alpinističkih avantura, kao što je bila januarska na Prokletijama.

“Frirajd niz Jezerski vrh, tačnije od Mauzoleja, traje nekih 55 sekundi. Dužina je otprilike 300 metara, dosta eksponirano, pa samim tim se ne može voziti nekom velikom brzinom.”, kaže Rajko.

Ima dosta i stijena od kojih vreba opasnost.

“Zato kad se penjemo do mauzoleja, tad uočavamo kuda je najbezbjednije da se vozi i tim pravcem pješačimo do vrha, ostavljajući stope u snijegu da bi lakše uočili pravac se dok vozimo”, priča Rajko.

Niz Štirovnik i Jezerski vrh prošlog mjeseca bordovali su njegovi sinovi Dejan i Vuk, uz njegov nadzor.

“Ali zato kad je alpinizam, speleologija,kanjoning, tu smo skupa”, priča Rajko.

Kazao nam je da teren niz Jezerski vrh nije uvijek pogodan za bordovanje, jer površinski snijeg nekad bude zaleđen, kao i na Štirovniku, gdje borduju sa tri strane.

“Tada, kad je zaleđen, na nekim djelovima nose čak i cepin u ruci (dio standardne planinarske opreme). U slučaju pada, da ne bi na skafander skliznuli niz padinu, tu je cepin da odreaguju i njime se zaustave. Ovaj spust niz Jezerski vrh nije bio uopšte rizičan, uvijek dobro procijenimo situaciju i smjer njihovog kretanja, a snijeg je bio mek i vlažan, tako i da je došlo do pada, bio bi mekši nego na bilo kojoj istabanoj stazi na nekom skijalištu”, objašnjava Rajko.

Zanimalo nas je i koja je staza teža.

“Možda je malo teža niz Jezerski vrh, ali isto tako i južna strana Štirovnika je takođe teža, jer ima dosta isturenih stijena koje treba zaobići. Dok istočna strana Štirovnika, koja se vidi na klipu je najduža, to je klanac od skoro 500 metara, koji je pri vrhu skoro vertikalan odakle startuju i u tom klancu može da grune lavina, što se i dešava jednom u tri, četiri godine”, kaže Rajko.

Zato uvijek kada idu u taj klanac alpinističkom lopatom zakopaju pola metra da provjere kakvi su slojevi snijega.

“Ako je snijeg u više slojeva, na primjer tri sloja, od kojih je najniži stvrdnuti (zaleđen, sledeći mek rastresit, a najgornji vlažan i težak), tada nema bordovanja”, kazao je naš sagovornik, koji sa svojim sinovima često i kampuje na snijegu, uživajući na suncu jednog od najviših crnogorskih vrhova.

Osim što borduju, vrijeme iskoriste za zabavu, pa su od snijega napravili kuću. Unutar kuće od snijega temperatura je bila dva stepena, a van skloništa čak -12 stepeni.

Inače, Štirovnik se nalazi na visini od 1.749 metara, a Jezerski vrh na 1.657.

Portal RTCG