Najvažnije za jedan hrišćanski dom jeste da on bude osveštan, a pored toga bitno je da ima i ovih nekoliko značajnih predmeta.

 

1. Ikona

Svaki hrišćanski dom treba da ima ikonu svoje krsne slave. Ikona se postavlja u najsvečanijoj prostoriji, trpezariji ili dnevnoj sobi i to uvijek na istočnom zidu. Pored ikone krsne slave, poželjno je da u kući stoji ikona Isusa Hrista Spasitelja i ikona Majke Božije, a može i ikona nekog drugog svetitelja koji se u tom domu posebno poštuje – ikona Svetog Save, ikona preslave i slično. Na zidu na kome je ikona ne mogu stajati neke druge slike, gobleni, posteri…

Pravoslavna crkva ima svoje pravilo u ikonografiji. Najviše je zastupljen vizantijski stil u slikanju ikone, a može biti i realizam, ali samo ako to rade pravi umetnici i slikari. Nažalost, ikone se kod nas prodaju po pijacama i vašarima, pa je i tu zavladao neviđeni kič i neukus, pa likovi na takvim ikonama više liče na karikature nego na svetitelje. Zato je preporučljivo ikone kupovati u crkvama i crkvenim prodavnicama. Kada se ikona kupi, nosi se svešteniku na osveštavanje. Negdje se praktikuje da ikona stoji u crkvi nekoliko nedjelja. Tek kad je osveštana, ikona se postavlja u hrišćanski dom. Dobro je da pred ikonom stoji manji stočić na kome bi stajale sve gore pomenute stvari i predmeti. Ispred ikone se obavljaju svi hrišćanski obredi i molitve u kući.

2. Kandilo

 

Kandilo se postavlja ispred ikone. Pali se uoči, i na dan svakoga praznika i svake nedjelje, a može goreti neprestano. Kandilo obično pali i održava domaćica. U kandilu gori čisto suncokretovo ulje, na čiju se površinu stavlja specijalni žižak za kandilo. Kandilo i plamen na njemu simbolizuju svetlost nauke Hristove i svetlost života svetitelja pred kojim se kandilo pali.

Istovremeno podsjeća, sve u kući da i oni treba da žive svetlim i čistim životom. Oni koji imaju u kući kandilo znaju kakvu neponovljivu duhovnu atmosferu uoči praznika i nedelje stvara drhtavi plamičak kandila. Naročito se to urezuje u djetinju dušu, i ostaje kao najdraža uspomena iz detinjstva do kraja života. Ta atmosfera je nepresušna inspiracija svim umetničkim i pesničkim dušama i mnoga velika djela su stvorena inspirisana tom drhtavom i nezaboravnom svjetlošću i igrom senki kandila.

3. Čirak i svijeća

Bez svijeće se ne može izvršiti nijedan obred, ni molitva u kući. Čirak i svijeća stoje na počasnom mjestu u kući i pale se uvek pred molitvu. Domaćin pali svijeću na sljedeći način: Najpre se prekrsti, pomene Boga i svoju krsnu slavu, cjeliva svijeću i pali je po mogućnosti šibicom. Sveća za slavu se gasi pomoću vina, a manja sveća duvanjem, ili se vlažnim palcem i kažiprstom stisne plamen i fitilj koji gori. Plamen sveće ima istu simboliku kao i kandilo.

 

4. Slovo (anafornik, prosfornim)

 

To je drveni pečat koji se utiskuje u slavski kolač. Slovo se, isto kao ikona, nosi u crkvu na osveštavanje. Na pečatu su urezana slova: IS HS NI KA što znači Isus Hristos pobjeđuje.

 

5. Bosiljak

Aromatična biljka, prijatnog mirisa, koja se gaji u baštama i cvjećnjacima,obavezna je u pravoslavnom domu. Bosiljak se nabere, složi u buket, uveže se u struku i osuši. Takav se čuva preko cijele godine i iznosi se kada sveštenik sveti vodicu da njime kropi ukućane. Bosiljak i njegov prijatni miris simbolizuju blagodat Duha Svetoga.

 

6. Kadionica, žar, tamjan 

Kadionica u domu je obično ručna, napravljena od zemlje ili metala, i ima raznih oblika koji su u skladu sa hrišćanskim duhom. U kadionicu se stavlja žar od drveta (od uglja ima neprijatan miris) i na žar se stavlja tamjan, koji širi prijatan i blagouhan miris. Pošto u gradovima često nema žara, potrebno je nabaviti specijalni briket u kolutićima koji zamenjuje žar i vrlo je praktičan. Kadionica i žar u njoj simbolizuju našu žarku ljubav prema vjeri i toplotu naše hrišćanske duše. Miris tamjana simbolizuje blagodat Svetoga Duha. Kadionica se upotrebljava prilikom svake molitve. Domaćin kadi, držeći u desnoj ruci kadionicu i njome čini znak krsta. Kadi se prvo stariji pa mlađi. Kadionica se takođe drži na svečanom mjestu u kući.

 

7. Sveto pismo – Biblija

Ne može se u hrišćanskom svijetu zamisliti dom bez Svetog pisma. Na hrišćanskom Zapadu u svakoj hotelskoj sobi, kraj uzglavlja, ima Sveto pismo, koje stoji gostu na raspolaganju da može da pročita jedan odejljak iz ove svete knjige i da se tako duhovno okrepi. Nažalost, kod nas Sveto pismo, nije baš česta knjiga u domovima. Zato treba nastojati da svaki dom ima ovu knjigu. Na tome, naravno, treba najviše da rade sveštenici i crkva. Naročito zbog naše djece, omladine i budućnosti ovog naroda.

Ne može se razumjeti istorija, filosofija, umjetnost, književnost, muzika, jednom riječju sveukupna civilizacija, bez Biblije. Biblija ili Sveto pismo (to su nazivi za istu knjigu), ima ne samo kulturni, već, prije svega, duhovni, molitveni, religiozni i vaspitni karakter. Da bi mlad čovjek lakše ušao u čudesni svijet Biblije, naša crkva je štampala knjigu Ilustrovana Biblija za mlade, sa kojom se duh Svetog pisma lako razumijeva i brzo shvata. Zato je dobro, da ovu knjigu ima svaka pravoslavna kuća, prvenstveno zbog dece i omladine. Inače, Sveto pismo je najsvetija, najvrijednija, najstarija i najrasprostranjenija knjiga u istoriji svijeta, štampana i danas se štampa u milionskim tiražima širom naše planete.

 

8. Molitvenik

 

Molitvenik je obično manja džepna knjižica, u kojoj su štampane molitve za razne prilike, potrebe i vreme u životu jednog hrišćanina. Poželjno bi bilo da tu knjižicu ima svaka kuća. Molitvenik stoji pred ikonom. Kada se obavlja kućna molitva, iz molitvenika se čitaju molitve. Čita ih domaćin, a može i neko od mlađih ukućana sa prijatnim i umilnim glasom. Dok se molitve čitaju ostali stoje, pažljivo slušaju i mole se u sebi. Važnije molitve kao što su: Oče naš, Bogorodice Djevo, Presvjataja Trojice, Simbol vjere, Carju nebesnij – svaki hrišćanin treba da nauči napamet, i da ih izgovara i izvan svog doma.

Stil.rs