DVA MJESECA NAKON POKUŠAJA UBISTVA OLIVERE LAKIĆ: Rezultati nula, istraga u ćorsokaku

Policija, tužilaštvo i bezbjednosne službe i dalje pojma nemaju ko je pucao na novinarku „Vijesti“ Oliveru Lakić prije dva mjeseca ispred zgrade u kojoj živi, a kamoli ko je naložio i organizovao taj napad.

To su „Vijestima“ nezvanično potvrdili brojni izvori iz ovih državnih organa, od kojih neki direktno učestvuju u izviđaju ovog pokušaja ubistva.

Portparolka Višeg državnog tužilaštva, tužiteljka Lepa Medenica nije odgovorila na pitanje „Vijesti“ da li je njena koleginica Suzana Milić napravila pomak u izviđaju, koji bi doveo do makar potencijalno osumnjičenog u ovom slučaju.

Na Oliveru Lakić pucao je sa razdaljine od oko 90 centimetara, prema opisu koji su dali očevici, muškarac srednjeg rasta u tamnoj odjeći, 8. maja nešto prije 21 sat, nakon što je po povratku s posla parkirala automobil i krenula da uđe u zgradu.

Za njim je potrčao prolaznik, koji je mislio, kao i Lakićeva u prvom trenutku, da je riječ o huliganu koji je na nju bacio petardu, ali je napadač pobjegao kroz obližnji portun i izgubio se u mraku dvorišne strane zgrade.

Medenica je na više konkretnih pitanja „Vijesti“ dostavila šturi odgovor:

„Obavještavam vas da je u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici formiran predmet povodom ranjavanja novinarke ND „Vijesti“ – O. L., u Podgorici i predmet se nalazi u fazi izviđaja i tokom izviđaja preduzete su mnogobrojne radnje i to: obavljena su saslušanja većeg broja lica u svojstvu svjedoka i prikupljena su obavještenja od većeg broja građana, a između ostalog saslušana su i određena lica na koja je ukazala oštećena i saslušanja svih svjedoka i lica u svojstvu građana obavljena su u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku. Osim toga, od strane postupajućeg tužioca izvršen je uviđaj na licu mjesta uz prisustvo ovlašećnih policijskih službenika Uprave policije i tom prilikom izuzeti su svi tragovi koji su pronađeni na užem i širem licu mjesta i koji su bili predmet vještačenja od strane Forenzičkog centra, po naredbi tužilaštva”.

Prema saznanjima „Vijesti“, saslušano je nekoliko očevidaca napada, Lakićeva, dvoje novinara „Vijesti“, vještaci medicinske i balističke struke, više osoba koje su osuđivane ili bile osumnjičene za ranije napade na Lakićevu ili druge novinare, novinarka “Dnevnih novina” Nataša Pajović, koja je navodno u razgovoru sa kolegama rekla da je Lakićeva pucala na samu sebe u „dogovoru sa nekim“. Ona je to u tužilaštvu negirala.

Pričaju li policija i tužilaštvo?

Uviđaj na licu mjesta obavljen je uveče 8. maja i tokom par sati narednog jutra, ali nije nađeno ništa što bi ukazalo na počinioca ili poslužilo kao dokaz ako se eventualno otkrije, uključujući zrno, koje je prošlo kroz desnu potkoljenicu Lakićeve. Ekspert koga su „Vijesti“ kontaktirale, rekao je da se to zrno moralo tražiti dok se ne pronađe, jer „nije moglo da ispari“, zato što je to jedini materijalni dokaz koji može sa događajem povezati pištolj počinioca ako se nekad pronađe.

Kao naznaka moguće loše koordinacije između policije i tužilaštva pokazuje sljedeći primjer. Pet dana nakon napada, tužiteljka Milić je od Lakićeve tražila dozvolu da se njeno auto odnese na vještačenje da bi se utvrdilo da li su napadači postavili na vozilo GPS uređaj, pomoću koga su eventualno pratili njeno kretanje. Međutim, ni nakon desetak dana, to nije urađeno, a Lakićevoj je tužiteljka dozvolila da preparkira automobil 26. maja. „Vijesti“ su u međuvremenu saznale da je policija napravila zabilješku datiranu na 9. maj, u kojoj stoji da su to već provjerili tokom noćnog uviđaja na dan napada i narednog jutra, te da takvog uređaja – koji može biti veličine novčića od 50 centi – na automobilu nema.

„Tokom uviđaja obavljen je i pregled vozila oštećene O. L., nakon kojeg pregleda se nije ukazala potreba za vještačenjem automobila oštećene O. L.“, glasi odgovor portparolke Višeg tužilaštva Lepe Medenice na pitanje „Vijesti“ zašto nije bilo vještačenja.
Posljednja istražna radnja 14. juna?

Advokat Lazar Aković, zastupnik Olivere Lakić u ovom postupku, rekao je „Vijestima“ da je posljednja radnja kojoj je pozvan da prisustvuje u tužilaštvu bila saslušanje vještaka balističara 14. juna. On ima pravo da prisustvuje svim radnjama u izviđaju po Zakoniku o krivičnom postupku, postavlja pitanja i predlaže dokaze, a tužiteljka je dužna da ga o tim radnjama prethodno obavijesti. Isto pravo imala je i Olivera Lakić dok nije u junu angažovala advokata, ali je tužiteljka Milić ni o jednoj radnji nije obavijestila, nakon što je svjedočila 14. maja. Na advokatov naknadni zahtjev da mu se dostavi kopija dokumenata o dodatno prikupljenim dokazima, nakon što je dobio zapisnike o dotadašnjem saslušanju svjedoka, još nije odgovoreno.

Izvori „Vijesti“ su rekli da je policija završila pregledanje snimaka sa nekoliko destina kamera video nadzora duž rute kojom se novinarka te večeri vraćala kući sa posla, ali da ni tu nema ništa značajno za istragu. Provjerava se telefonski saobraćaj prije i nakon napada sa lokacija na kojima je Lakićeva u to vrijeme boravila, ali ni tu nema „ništa korisno“.

Jedan od sagovornika rekao je da je „veoma čudno“ što bukvalno nema izvještaja operativaca i saradnika bezbjednosnih službi sa terena u kojima se pominje ovaj slučaj, ili mogući počinioci i nalogodavci. Drugi izvor je rekao da takvih operativnih izvještaja nema ni u policiji.
Izvor blizak istrazi rekao je da je policija u ovom slučaju uglavnom inertna, i da čeka naloge tužioca, iako po zakonu imaju pravo i da samoinicijativno istražuju. “Poučeni ranijim iskustvom, kada su ljudi naporno radili i otkrili neke ranije izvršioce napada na Lakićevu, nakon toga dugo bili neraspoređeni a potom degradirani, malo je onih koji ne oklijevaju ili hoće da rade svoj posao u ovakvim slučajevima”, rekao je taj izvor.

FBI dobio materijal

Vršilac dužnosti direktora policije Vesko Damjanović rekao je prije desetak dana da su svi kapaciteti Uprave policije stavljeni na raspolaganje za rasvjetljavanje ovog krivičnog djela, i da je ovaj slučaj “jedan od prioriteta u radu policije”.

On je rekao da na slučaju rade i sa američkim Federalnim istražnim biroom. “Vijestima” je izvor blizak istrazi rekao da je ta saradnja uspostavljena ubrzo nakon napada i da im je poslat “cio materijal na analizu” da bi eventualno dali sugestije, ali da ni tu još nema pomaka.

Iz tužilaštva nije odgovoreno na pitanje „Vijesti“ o prirodi saradnje sa američkim FBI i u čemu se ona konkretno sastoji.

Tokom nekoliko mjeseci prije napada, Lakićeva je pisala o švercu cigareta, o postupanju pravosudnih organa tokom sudskog postupka protiv Rožajca Safeta Kalića, objelodanila je da je tužioca Gruja Radonjića Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjičilo da je počinio krivično djelo zelenašenje.

Pisala je i o tvrdnjama sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost Veselina Veljovića koji je optužio neidentifikovane države regiona da protiv Crne Gore vode specijalni rat.

Lakićeva je u martu 2012. godine fizički napadnuta na istom mjestu na kome je ranjena, ispred ulaza zgrade u kojoj živi.

Njoj je dva puta prijećeno godinu krajem januara i početkom februara 2011. godine, prije i nakon serije tekstova u “Vijestima” o navodno nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta iz mojkovačke fabrike “Tara”.

U maju 2014. godine dobila je prijetnje od osoba bliskih muškarcu koji ju je napao 2012. godine.

Nalogodavce niko nikad ne traži

Na male kazne zatvora su osuđeni Slavko Musić koji joj je prvi prijetio 2011. godine, zaposlen kod vlasnika fabrike “Tara” i Ivan Bušković, napadač iz 2012. godine.

Neuspješno je procesuiran i Milan Grgurović, koji je sam sebe lažno optužio da je prijetio novinarki Lakić. Nikada nije utvrđeno zašto je to uradio.

Zbog prijetnji Lakićevoj, njenoj kćerki i kćerkinoj cimerki, procesuiran je i službenik policije Milenko Rabrenović, blizak Veljoviću.

On je oslobođen optužbi na osnovu kontroverznog nalaza vještaka Predraga Boljevića, koji je relativizovao dokaz o broju telefona sa kojeg su upućene prijetnje naknadnom tvrdnjom da je moguće da dvije mreže mobilne telefonije u istom trenutku registruju dva različita mobilna telefona pod istim 15-cifarskim IMEI brojem. To je bilo dovoljno za sud da oslobodi Rabrenovića, iako je utvrđeno da su samo on i još dva člana njegove porodice mogli da upute te prijetnje.

Suđenje Rabrenoviću je obilježilo i neuobičajeno interesovanje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i tadašnjeg šefa kriminalističke policije u Budvi Siniše Stojkovića za taj slučaj kod osnovnog državnog tužioca.

Tužilaštvo je odlučilo da Stojkovića krivično goni zbog krivičnog djela protivzakoniti uticaj, ali nikad nije došlo do suđenja.

Nakon napada iz 2012. godine, Lakićeva je imala policijsko obezbjeđenje dvije godine i sedam mjeseci, koje je otkazala u oktobru 2014. godine jer, kako je rekla, ne želi da živi i radi u takvim uslovima.

Nikada nije istraženo ko je bio nalogodavac prijetnji i napada.

Nakon napada 2012, Lakićeva je javno optužila Veljovića da stoji iza prijetnji i napada na nju, što je on u tužilaštvu negirao.

Veljović je u međuvremenu pred sudom izjavio da je Bušković osuđen samo zato što je policija lažirala i skrivala dokaze, pa je Lakićeva 2. novembra 2013. godine podnijela krivičnu prijavu tražeći da se ispitaju te tvrdnje. Podgoričko Osnovno državno tužilaštvo poslije blizu pet godina nedavno je na zahtjev „Vijesti“ saopštilo da je utvrđeno da Veljović „nema saznanja ni dokaza“ za to što priča, ali nije saopštilo da li ga je procesuiralo za davanje lažnog iskaza.

Marković još ne smjenjuje nikoga, Evropska komisija zaćutala

Mnogi domaći i strani zvaničnici osudili su napad na Oliveru Lakić, uključujući komesara Evropske komisije za proširenje Johanesa Hana i premijera Duška Markovića.

“Želim da poručim da će direktori i rukovodstvo bezbjednosnih službi i organa koji su u nadležnosti Vlade biti mijenjani sve dok ne pronađemo one koji su sposobni da rješavaju ove i slične kriminalne slučajeve”, rekao je Marković nakon razgovora sa Hanom 11. maja.

Do sada nije niko smijenjen.

Han je, prethodno, istog dana, nakon razgovora sa Lakićevom u redakciji “Vijesti”, izjavio da očekuje temeljnu istragu, otkrivanje i kažnjavanje počinilaca i nalogodavaca.

„Nije bitno da li se radi o sitnoj ili krupnoj ribi. Radi se o nečemu o čemu nema pregovaranja, riječ je o Evropskoj uniji i pravu svakog pojedinca“, rekao je tada Han, ostavljajući i mogućnost usporavanja pregovora Crne Gore i EU. „Uvjeravam vas da neću prestati da govorim o ovome… Ovaj slučaj stoji na vrhu naše agende u odnosu sa Crnom Gorom…”

“Vijesti” saznaju da je ovo nedvosmisleno rečeno i predsjedniku Milu Đukanoviću na sastanku sa Hanom i predsjednikom EK Žan Klodom Junkerom u Briselu početkom juna. Crna Gora je u međuvremenu otvorila još jedno poglavlje u pregovorima sa EU.

Propala klopka, čekaju “dojavu”

Sredinom maja, osoba koja je uhvaćena u drugom krivičnom djelu saopštila je istražnim organima da zna ko je napao Oliveru Lakić i da će im pomoći da to dokažu ako mu oproste to što je uradio, rekao je izvor blizak istrazi. Pripremljena je klopka za navodnog napadača sa uređajima za tajno snimanje, ali se ispostavilo da od toga nema ništa jer je ova osoba navodno samo pokušavala da se spase krivičnog gonjenja.

Jedan od izvora “Vijesti”, rekao je da je trenutno jedina šansa da se rasvijetli ovaj napad ako neko ko o tome nešto zna “propjeva”.

Marković: Stara praksa, pesimista sam

Odnos nadležnih prema pokušaju ubistva Olivere Lakić samo je nastavak dosadašnje prakse kada su u pitanju napadi na novinare, ocijenio je predsjednik Komisije za praćenje istraga nasilja nad novinarima Nikola Marković.

“Dva mjeseca od ovog zločinačkog čina jasno pokazuju da izvršna ali ni pravosudna vlast nijesu voljni ni sposobni da pronađu nalogodavce i izvršioce. Da su tužilački i policijski organi pokazali bar deseti dio upornosti i vještine kao što je to činila vlast pokušavajući da sa sebe skine objektivnu odgovornost zbog ovog napada, slučaj bio davno bio rasvijetljen”, rekao je Marković “Vijestima”.

On je ocijenio da se ne očekuje “da partijsko pravosuđe i policija rasvijetle napade na novinare kad njihov partijski šef i predsjednik države upravo medije u kome rade napadnuti novinari naziva fašistima”.

“Kad izjednačava neku psovku radniku njegovih tabloida sa ubistvima ili pokušajima ubistava kolega iz nezavisnih medija. Zato sam pesimista. I ovaj posljednji najopasniji napad na koleginicu Lakić završiće se kao i prethodni – izrugivanjem pravdi i žrtvi a i relativizovanjem težine zločina i opasnosti kojoj su izloženi novinari koji kritikuju vlast”, rekao je Marković.

(Vijesti)