PODGORIČANKA ZAHVALNA KLINIČKOM CENTRU: Profesionalci, humanisti, normalne i jednostavne osobe, sve rade uz osmijeh i toplinu

Podgoričanka, Irena Radunovic pacijentkinja na odjeljenju Neurologije i Ortopedije uputila je pismo zahvalnosti zdravstvenim radnicima Kliničkog centra.

Irena,  kao dugogodisnja pacijentkinja sa dijagnozom multiplex sclerosis, odševljena je ljubaznošću, posvećenošću i profesionalnim odnosom osoblja Kliničkog centra Crne Gore.

Njeno pismo prenosimo integralno.

,,P I S M O Z A H V A L N O S T I

Ovim putem zelim da uputim pismo zahvalnosti zdravstvenim radnicima Klinickog centra Crne Gore na celu sa gospodjom Kovacevic.

Naime, kao dugogodisnji pacijent sa dijagnozom multiplex sclerosis, susrela sam se raznim izazovima u zivotu, a samim tim i usponima i padovima koje ova dijagnoza sama po sebi nosi. Do 2017. godine, bila sam pacijent prof. Vujisic.

Od pocetka ove godine, i na moju ogromnu srecu, postala sam pacijent doktora Erakovica. Imala sam cetiri egzacerbacije bolesti od samog pocetka 2017. Godine koje su me vodile ka invalidskim kolicima. U isto vrijeme, naisla sam na problem bolesti propadanja zglobne hrskavice koljena i opet na moju srecu i radost, primio me je doktor Abdic. Sve zajedno je u odredjenom trenutku dalo za rezultat nemogucnost hodanja i enormne bolove u koljena.

Pomenuti doktori Erakovic i Abdic zasluzuju da se njihova imena postave na listu ljudi koji opravdavaju nasu vjeru u medicinske “umjetnike” koji zasluzuju sve pohvale. Zasto? Njih dvojica su u pravom smislu tih rijeci prije svega ljudi, zatim vrhunski strucnjaci I profesionalci, humaniste, normalne i jednostavne osobe koji prije svega obozavaju svoj posao i rad sa nama, pacijentima, raznih profila kako zdravstvenih, tako i psihickih, a sto je najbitnije, uz osmijeh I toplinu.

Mozda ce Vam cudno zvucati, ali ponosna sam sto sam podijelila teske trenutke sa njima u zivotu i jos ponosnija sam jer sam pacijent dva majstora iz oblasti zdravstva kojima se Crna Gora treba diciti i ponositi. Njihov pristup se ne moze rijecima toliko ni opisati, a njihovo znanje i profesionalizam je nemoguce kupiti. U momentima teske bolesti, kada sam bila izbezumljena od straha, osjetljiva i jadna pred samom sobom i drugima, pred ponorom bezgranicnog straha od paralize i gubitka svoje licnosti, uz dr. Erakovica i Abdica, njihovu posvecenost, maksimalnu angazovanost i toplinu, uspjela sam opet pobijediti i stati na svoje noge, bez obzira na veci perzistentni neuroloski deficit, a opet, uz adekvatnu terapiju koja mi nije bila omogucena do prijema kod pomenutih Doktora.

Zelim takodje napomenuti i staviti akcenat na nevjerovatno angazovanje, strucnost, toplinu, pristup kao i etiku od strane glavne sestre neurologije Sladje Bogavac i glavne sestre ortopedije Violete Klikovac. Njihova uloga je bila pravo znacenje rijeci GLAVNA ali spona izmedju pacijenta, u ovom slucaju mene, i dva Doktora, a koje su u svakom trenutku bile tu i pratile situaciju u slucaju bilo kakve potrebe za dodatnom konsultacijom sa Doktorima. Ne mogu govoriti za druga odjeljenja, ali sa punim pravom mogu reci da svako odjeljenje u Klinickom centru Crne Gore zasluzuje na mjesto Glavne sestre imati jednu Sladju Bogavac i Violetu Klikovac.

Biti hospitalizovan na Klinici za neurologiju znaci uvidjeti kolika odgovornost lezi na ramenima medicinskih sestara. Svaka od njih ima toliko milosti prema svim tesko oboljelim pacijentima i divno je vidjeti, znati, i iskusiti na svojoj kozi kolika su njihova srca.

Danas, u vrijeme raznih moralnih kriza i kada nam se sve cini nenormalnim i nemogucim, ONI, ljudi koje sam pomenula, nas uvjere da su dobrota i postenje covjeka najvece vrijednosti, a mi u Crnoj Gori, nazalost, nismo ni svjesni koliko smo srecni sto imamo za Doktore nekoga poput njih.

Sva ta tehnologija koja je koristena tokom mojih egzacerbacija, terapija koju redovno primam i sami napredak medicine su sjajni, ali bez ovakvih fenomenanlnih ljudi to ne bi bilo moguce. Bez premca je kada vam tehnologija i terapija omoguce da opet dobijete osjecaje, da opet hodate, da ste opet bez bola, ali nakon toga slijedi onaj oporavak koji ne bi imao nikakvog ucinka i uspjeha bez ovakvogosoblja. Cjelinu i tim, a samim tim i pobjedu, ipak cine ljudi, ljudi kao sto su Jevto Erakovic I Nermin Abdic, a tehnologija i terapija samo pomazu.

U paradoksu naseg vremena, bas kao sto rece Geor Carlin, “život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah”.

Zelim takodje da se zahvalim dr Cukic, neuropsihijatru, koja je dugi niz bila na celu Klinike za Neurologiju KCCGa I sto mi je oduzela zakonski odobrenu terapiju 2006. godine. Samim tim cinom me je ucinila jos jacom, hrabrijom I osobom koja nikada nece odustati bez obzira na njena neodobravanja jer u ovoj Drzavi ima pravde a i Boga i sada sve nas oboljele vodi Dr Erakovic I njegov sjajan tim kao sto su doktori Perunicic, Radulovic, Debeljevic, Milikic, Vujovic I eminentno medicinsko osoblje koje je tu za nas u svakom trenutku I svi dobijamo kao lideri u regionu najsavremeniju I najnoviju terapiju.

Na kraju ovog pisma, zelim uputiti jos jedno nezimjerno i beskrajno HVALA celnicima drzave i KCCGa na prepoznavanju nasih problema I dovodjenja pravog covjeka, dr Erakovica na celo ove Klinike I dr Abdica na cello UC KCCGa! S postovanjem, Irena Radunovic Pacijent Neurologije i Ortopedije

S postovanjem, Irena Radunovic Pacijent Neurologije i Ortopedije”