MIJATOVIĆ: Hrvatska živi san, Francuska favorit, Srbija došla bez ambicija
Mogu li da se popnu na krov svijeta, koji su faktori uticali na ovakav rezultat, šta to oni imaju, a Srbija nema – za “Novosti” govori crnogorski as Predrag Mijatović, nekada velika fudbalska zvijezda reprezentacije Jugoslavije, Srbije i Crne Gore (73 utakmice), as Partizana, Valensije, Real Madrida, direktor “kraljevskog kluba”.
– Generalno, kad podvučemo crtu, bio je ovo čudan Mundijal. Atipičan, jer glavnih favorita Njemačke, Argentine, Brazila, Španije – nigde nije bilo. U Rusiju nijesu došli Italijani, Holanđani, i zato se negdje stvorio prostor za manje reprezentacije koje su igrale na kartu tima – rezimira sada istaknuti fudbalski menadžer.
Vi ste pred Mundijal isticali Francusku kao potencijalnog prvaka svijeta?
– Logično je bilo da posle izgubljenog finala EVRO 2016, ovaj tim izuzetnog potencijala pokuša da napadne titulu u Rusiji. Na klupi je Didije Dešan, kapiten one generacije 1998. sa Zidanom, Vijerom, od koje je počela renesansa francuskog fudbala. Imaju kvalitet, kontinuitet igranja u završnici velikih takmičenja, vrhunske igrače, odličnu atmosferu i po meni su favoriti da danas podignu pehar, jer su po njega i došli.
Mogu li Hrvati da iznenade, jer finala često odlučuje inspiracija?
– Finale će svakako biti dobra utakmica, možda ne sa mnogo golova, ali na terenu će biti mnogo izvanrednih igrača na obje strane. Na papiru, mnogo je detalja koji Francusku čini favoritom. Mnogi potenciraju dan više odmora i umor Hrvatske koja je bukvalno odigrala cio jedan meč više u produžecima. Ali, Hrvatska je dosanjala najluđe snove, adrenalin je tako jak da niko neće misliti na umor već samo kako da iskoriste šansu. Ovo su mečevi gdje se ide preko granica trenutne mogućnosti. U svakom slučaju, biće interesantno.
Kako su Hrvati postali iznenađenje?
– Fudbal se promijenio, jak tim sa dobrom atmosferom može da pobijedi ekipu sa jednom, ili nekoliko velikih zvijezda. Za ovakav rezultat potrebno je imati kvalitet, ali prije svega iskustvo igranja velikih takmičenja i kontinuitet. Oni gotovo da nijesu propustili veliko takmičenje od 1998. Ova generacija je imala i uspone i padove, prije samo četiri godine su bili kritikovani zbog igara u Brazilu, ali su, generalno, sazreli za ovaj nivo. I ne treba zaboraviti da im je Rusija bila posljednja šansa da nešto urade. A, nijesu hteli da je tek tako propuste.
Da li su sanjali baš finale?
– Ni u snovima, ali su u Rusiju stigli namjereni da urade što više, da dođu i do trofeja ako im se ukaže prilika. Da, Hrvatska je htjela ovo, znala je šta hoće od samog dolaska na SP. I kad su primili gol protiv Engleske znali su šta rade, šta žele. Pa, vratili su Kalinića sa Mundijala zbog nediscipline, što vjerujem niko ne bi uradio. Sve je bilo podređeno timu, jer uz kvalitetan igrački kadar moraš da imaš timski duh. Uz taj njihov izraženi nacionalni naboj, sklopile su se kockice za uspjeh.
Kakav utisak je na vas ostavila Srbija?
– Srbija je na SP došla sa velikim hendikepom, jer osam godina nije bila na velikom takmičenju, a čini mi se i bez većih ambicija, jer su bili zadovoljni samim plasmanom. To može da se opravda samo činjenicom da dugo niste bili na SP, ali kad već odete, morate da uradite najviše što možete.
Novosti
