DRAGIŠI SU 1995. GODINE REKLI DA IMA RAK I JOŠ 3 MJESECA ŽIVOTA: On je nadživio sve sa svoje “sahrane” pa čak i doktora! - Volim Podgoricu

DRAGIŠI SU 1995. GODINE REKLI DA IMA RAK I JOŠ 3 MJESECA ŽIVOTA: On je nadživio sve sa svoje “sahrane” pa čak i doktora!

Da ova priča nema svjedoke, teško da bi u nju bilo ko povjerovao…
Tek, ona počinje 1995. godine, kada su Dragiši Milivojeviću, danas 67-godišnjaku, ljekari otkrili rak grla i dali mu svega tri mjeseca života.

Drakče Konjar, kako ga znaju u rodnom Jovanovcu, selu nadomak Kragujevca, ali i šire, otišao je i do Beograda, do Urgentnog centra, da vidi ima li mu spasa.

– Tamo mi je naš ljekar odavde, majka mu je bila profesorka u Gimnaziji, rekao: “Mogu da te spasem, ali moram sve da izvadim, i grlo i glasne žice” – priča nam pomoću aparata Drakče Konjar, ponosan na svoj nadimak, više li nego na kršteno ime.

Sa tim nadimkom posle povratka iz Urgentnog centra dospio je u sve kafanske, boemske, besmrtne legende…

– Odvajkada smo se skupljali u “Biblioteci kod Milutina”, gdje god se nalazila. Pozvao sam drugare, bilo je njih oko dvadeset petoro, sjedeli smo, pričali koja me muka zadesila. Ne znam, tjeralo me nešto da napravim taj ručak, pa eto, ako se nešto dogodi, da me pamte i po tome. Nisam znao tada da ću da se izvučem. Pokojni vlasnik Milutin Rašković bio je legenda, šeret, i ko kod da je došao, pitao ga je: “Šta radi ovo Drakče Konjar? Šta slavi?” Vrtio je glavom i odgovarao: “Ćuti, pravi svoju sahranu.” I tako ja napravim “sahranu” – priča nam čovjek koji će, ispostaviće se, pobijediti rak.

FOTO: KURIR

Štaviše, nadživio je bezmalo svih dvadeset petoro ljudi koji su prisustvovali te 1995. godine njegovoj “sahrani” i pomenutom ručku. Umro je čak i doktor koji mu je dijagnostikovao rak grla i dao mu tri mjeseca života, iako je 15 godina bio mlađi od njega!

– Sve ih je sahranio, jedino sam ja pretekao s tog ručka i žena koja nas je služila. Ali tada sam slučajno bio tu, nismo se ni poznavali – u polušali, ali i u čudnom osjećaju sujevjerja priča svjedok događaja Aleksandar Šarčević, zvani Aca Kamenorezac, iz Botunja.

FOTO: KURIR
Tog avgustovskog dana 1995. godine upoznao je Drakčeta.

– Od tog ispraćaja, sahrane, šta li je bilo, prošle su tačno 23 godine. I mene bi sahranio da sam ga tada poznavao – nasmija se Aca:
– Ima on da pije rakiju još dvadeset godina!

Pio pivo i kozje mlijeko

Drakče Konjar pio je sve ove godine samo pivo i kozje mlijeko. Vodu ne pije. Ubijeđen je da ga je to spaslo smrti. Punih devet godina posle operacije nije pio rakiju, ali sada je ne zaobilazi.

– Nisam se predavao. Čim sam se operisao, i dalje sam se učestvovao na trkama sa konjima. Vozim zaprege. I dan-danas. I potkivam konje. U životu, ako se predaš, gotov si – kaže ovaj neobični sagovornik.

Govori iz trbuha

Pošto su mu iz grla “sve izvadili” zbog raka, Drakče je naučio da govori iz trbuha. Godinu dana je izbjegavao operaciju jer nije mogao da ostavi cigarete.

 

 

Kurir.rs/Dragomir Ilić

 

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com