Milačić: Zabrana ulaska Bećkoviću šamar Njegošu i Crnoj Gori

Zabrana ulaska u Crnu Goru akademiku Matiji Bećkoviću, istoričarima Čedomiru Antiću i Aleksandru Rakoviću, kao i profesoru Pravnog fakulteta u Prištini Dejanu Miroviću osim što je čin dostojan fašističkih režima, jeste ujedno odraz ogromne i očajničke nemoći i slabosti crnogorske vlasti.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, kao šef režima, ovim činom napravio je puni istorijski, politički, ali i ljudski salto jer je od čovjeka koji je lično uručio Njegoševu nagradu književniku Matiji Bećkoviću 1997. godine, postao čovjek koji mu danas, preko svojih poslušnika, uručuje zabranu ulaska u Njegoševu zemlju, u kojoj je nagrađen Njegoševom nagradom prije dvije decenije. Ovim činom Đukanović – ali i, šire gledano, stanje svijesti crnogorske vlasti, koje on presonifikuje – priređuju osvetu nepismenih.

Ovo je, osim što je opasno po Crnu Goru, njenu reputaciju i dobre odnose sa nama najbližom Srbijom, ujedno i demonstracija duha palanke, po kome se protiv riječi treba boriti zabranama, u inkvizitorskom duhu, u kom su se na trgovima spaljivale knjige.

Pitam, stoga, crnogorski režim: Da li planiraju da, kao sledeći korak odmazde, na trgu u Podgorici spale Bećkovićeve knjige? Da li planiraju da isključe mogućnost čitanja Bećkovićevih djela i izjava putem interneta, pošto danas riječi, za razliku od prošlih vremena, sa lakoćom prelaze granice? Da li će vas ova zabrana ulaska spasiti prljave prošlosti i griže savjesti koju, očigledno imate? Da li će vas – Đukanoviću i Nuhodžiću – zabrana ulaska jednog od najvećih srpskih književnika u vašu i našu zemlju, rasteretiti spoznaje o vašim srpskim korijenima i korijenima vaše, sada je očigledno, nepismenosti i necivilizovanosti? Neće, ne postoji niti jedan način, a to je pokazala istorija cijele civilizacije, da se moćnici odbrane od riječi.

Konačno, u ime Prave Crne Gore, ali i u svoje lično ime, žalim da poručim srpskim intelektualcima kojima je zabranjen ulazak u Crnu Goru, a prije svega akademiku Matiji Bećkoviću, da su uvijek dobrodošli u pravu i iskonsku Crnu Goru, a da, očigledno, nijesu dobrodošli u Đukanovićev lažni i falsifikovani Montenegro.