DJORDJE SLAVI DANAŠNJI DAN KAO DRUGI RODJENDAN: Pao sa sedam metara visine, prežvio i naučio važnu LEKCIJU - Volim Podgoricu

DJORDJE SLAVI DANAŠNJI DAN KAO DRUGI RODJENDAN: Pao sa sedam metara visine, prežvio i naučio važnu LEKCIJU

Limarski posao je poprilično opasan jer je uvek na velikoj visini
“Da nisam razmišljao, sigurno bih se prosuo kao palačinka sa sedam metara kolika je bila visina sa koje sam pao. Sreća je da sam se okrenuo na glavu i pružio ruke, kao da skačem u bazen” – prisjeća se događaja od prije pet godine limar Đorđe Vulić iz Prokuplja, koji današnji dan od tada slavi kao drugi rođendan.

Kako limar stalno je na visini, a prije tačno pet godina pao je sa sedam metara i srećom samo polomio obje ruke. U zavojima je ostao do 30. decembra.- Bio sam na skeli i radio kuću u prokupačkom selu Šumarovac. Odjednom se daska pomjerila i počeo sam da padam. Samo sam razmišljao kako da izbjegnem one daske koje su bile ispod one na kojoj sam stajao, pa sam se odgurnuo, okrenuo na glavu i direktno se zabio u zemlju. Ruke sam mahinalno pružio naprijed i to me je spasilo. Da sam slučajno pao na dasku ispod, pa na zemlju polomio bih kičmu sigurno. U tim trenucima samo sam razmišljao kako da padnem i da se što manje povrijedim i zašto se nisam vezao – prisjeća se Đole koji sa ocem i bratom ima limarsku radnju „Tole, Đole, Neša“ u Prokuplju.

Na zemlji je još uvijek bio svjestan iako je zadobio i povrede glave, ali manje. Tek se u bolnici onesvijestio.- Do bolnice me je odvezao gazda kod kojeg sam radio. Iako smo pozvali Hitnu, nije htio da čeka. Na kraju sam prošao sa obje polomljene nadlaktice – dodaje sagovornik.

I ne samo da je siguran da ga je toga dana Bog pogledao, nego je i naučio jednu važnu lekciju.

– Čim sam ozdravio otišao sam i kupio sve moguće pojaseve za vezivanje i više se ne odvajam od njih. Doduše ponegdje ne mogu da se upotrebe, ali je to rijetko- dodaje Đole.

A visina je nešto što je nezaobilazno za limara. Do sada je Đole obavljajući svoj posao stigao do 28 metara u visinu. Kako kaže, nije sve jedno, ali mora se, jer se od toga živi.

– Nisam učio školu. Moj otac je limar, pa sam sa njim krenuo, a onda i moj brat. Ovaj posao je sada već tradicija, ali priznajem, na visinu nikako da se potpuno naviknem- kaže nam Đole, koji je pozitivna ličnost i koji se dok nam priča nevjerovatnu priču o svom srećnom padu šali na svoj račun.

Đorđe Vulić Foto: Telegraf.rs

(B.R./Telegraf.rs)

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com