Uspješna studentkinja iz Podgorice na Oksfordu:“Oni se prije svega trude da od nas naprave ‘puni paket’, a ne samo naučnike”

Nina Bošković opravdala povjerenje i sa počastima položila ispite na Oksfordu koji je kvalifikuju za nastavak studija na toj prestižnoj svjetskoj ustanovi.

Podgoričanka Nina Bošković je nakon uspješno završenog jesenjeg semestra na master studijama na Oksfordu, samo dodatno potvrdila da zaista želi da bude klinički embriolog.

Oduševljena je načinom rada na tom prestižnom svjetskom univerzitetu jer, kako kaže, od studenata prave “puni paket”, pa im čak i plaćaju da nauče kako da ne prepisuju i ne budu – plagijatori.

Nina je master na Oksfordu upisala nakon završenih studija biologije, na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici.

Za oblasti kliničke embriologije se, kaže, odlučila jer će joj omogućiti da kroz posao donosi sreću onima koji žele da se ostvare kao roditelji.

“Embriologija me privukla jer je to oblast koja će mi dozvoliti da svakog dana radim posao koji će donositi sreću mnogim parovima. Fascinirana sam svim događajima koji su potrebni da se od dvije ćelije napravi beba. Znam da je to oblast koja će me motivisati da radim više i vrednije”, ispričala je ona “Vijestima” po dolasku na odmor kući, nakon uspješnog završenog semestra.

U postupku medicinski potpomognute oplodnje učestvuje tim stručnjaka. Ipak, ključnu ulogu, kažu stručnjaci za tu oblast, igra – upravo embriolog.

Embriolog nadgleda jajne ćelije žene od momenta aspiracije (vađenje iz tijela žene), u njegovim je rukama procedura spajanja tih ćelija sa spermom, embriolog nadgleda njihov dalji razvoj i, kada dođe do uspješne oplodnje razvoja embriona, zapravo je prvi koji “vidi” bebu i o njoj na neki način brine prije roditelja.

Uloga embriologa je i da te prve lijepe vijesti o uspješnoj oplodnji saopšti paru, odnosno ženi, koja je došla na vantjelesnu oplodnju, a takve dobre vijesti želi da saopštava i mlada Podgoričanka.

O Oksfordu, gdje je od oktobra, ima samo riječi hvale.

“Kada sam tek došla u grad i vidjela sve različite koledže, od kojih su neki stari i po osam vjekova, osjetila sam se veoma ponosno. Svaki ugao, svaka građevina ima priču za sebe, a tradicijama nikad kraja. Ubrzo po dolasku, ipak, postanete svjesni i da su očekivanja koja imaju od vas izuzetno visoka, jer ste sada student najboljeg univerziteta na svijetu”, kaže ona, dodajući da je ta činjenica u početku pomalo i plašila.

Nina kaže da se obrazovanje na Oksfordu jako razlikuje od sistema u Crnoj Gori.

“Oni se prije svega trude da od nas naprave ‘puni paket’, a ne samo naučnike”, kazala je ona.

Objašnjava da je gradivo podijeljeno u module, da su predavanja obavezna, veoma detaljna i jasna, a da su za svaku oblast koju studenti uče, za predavanja angažovani i najveći stručnjaci iz tih oblasti.

“Osim predavanja, dio nedjelje smo provodili u laboratoriji, nakon čega smo morali da pišemo izvještaje. Ti izvještaji su veoma zahtjevni – rekli su nam da pogledamo neke od najboljih naučnih časopisa kao što su Nature, Cell…, da vidimo kako su napisani naučni radovi i da naši izvještaji moraju biti na tom nivou. I pisanje eseja je bilo veoma zahtjevno”, priča Nina.

Svi radovi, kako je kazala, bez obzira na to da li se boduju ili ne, provjeravani su softverom za plagiranje, čime je isključen svaki pokušaj prepisivanja.

“Da bismo shvatili kako pravilno da referenciramo druge naučne radove, platili su nam kurs o plagiranju i kako ga izbjeći. Osim tog kursa, imali smo i radionice o akademskom pisanju, pravom načinu za prezentovanje novih ideja, kao i kreiranju prezentacija kojima se drži pažnja publike”,prenosi Nina iskustva sa britanskog univerziteta.

Kraj semestra obilježio je ispit koji obuhvata do tada odslušano gradivo.

“Taj ispit je bio kvalifikacioni, što znači da ukoliko ga ne položite, nemate pravo da nastavite sljedeći semestar i morate da se vratite kući. Na taj ispit, oni gledaju kao dokaz da ste stvarno vrijedni da budete student Oksforda”, dodaje ona.

I – Nina ide dalje. Završni ispit je položila ostvarivši izuzetan rezultat: “Dobila sam Distinction, što je najveći rang na Oksfordu”.

Odlazak na jedan od najboljih svjetskih univerziteta za Ninu Bošković bio je pod znakom pitanja, jer njena porodica nije mogla da izdvoji 43 hiljade eura za plaćanje školarine.

Iako je na Oksford primljena kao jedna od 13 najboljih iz cijelog svijeta, na njene dopise za podršku, državne institucije nisu odgovarale.

Tek nakon teksta u “Vijestima” njeno školovanje u Britaniji pomogli su kompanija “Vezuv”, Zapad banka, Hipotekarna banka, Monteput, te Vlada i Ministarstvo prosvjete.

Nina još nema velike planove za dane kad završi studije: “Kao klinički embriolog možete da radite u klinikama za vantjelesnu oplodnju. Po završetku master studija ću vjerovatno početi da radim, a da li će to biti javni ili privatni sektor – nisam sigurna. Radiću tamo gdje bude posla”.

Ocjene nisu bitne

Nina je osnovne studije završila u Podgorici, na PMF-u UCG.

Zadovoljna je znanjem stečenim u toj visokoobrazovnoj ustanovi.

“Zadovoljna sam znanjem koje sam stekla u Crnoj Gori, ono mi je, što se tiče teoretskog dijela, omogućilo da sa lakoćom nastavim studije na Oksfordu. Ovdje mi je potpuno novo bilo to pisanje laboratorijski izvještaja i eseja, pa sam tokom prvog mjeseca morala da uložim malo više truda, da sve postignem”, rekla je ona.

Mladima poručuje da, ako su su zainteresovani za neku oblast, rade sve što je u njihovoj moći da u toj oblasti i nastave da se obrazuju.

“I da uče jezik, da se posvete sticanju znanja i samopozdanja da ga sa lakoćom i koriste, a ne da gledaju na ocjenu i kakav prolaz dobijaju”.

(Vijesti)