SATANISTI VRBUJU PREKO FEJSBUKA Koje SEKTE najčešće djeluju na Balkanu, neke mogu biti i fatalne - Volim Podgoricu

SATANISTI VRBUJU PREKO FEJSBUKA Koje SEKTE najčešće djeluju na Balkanu, neke mogu biti i fatalne

Sekte nisu nešto što se sreće samo u svijetu, već uveliko imaju sljedbenike i sa ovih prostora. Iako svako pominjanje nekog od tih kultova zvuči kao teorija zavere ili roman naučne fantastike, samo u susjednoj Hrvatskoj djeluje oko 800 raznih sektaških organizacija. Neke od njih su upisane i kao “vjerske zajednice”.

Koje su to najčešće sekte na Balkanu i kako ih izbjeći?

Vjerske zajednice su, po definiciji, odvojene od države kao sekularne tvorevine. Samim tim je teško odrediti šta je zapravo sekta. Najčešće se opisuju kao skup ljudi koji dijeli religijski zanos prema određenom kultu ili ličnosti, a ne uklapa se u već priznate religije. Najčešća sekta na ovim prostorima jesu “Jehovini svedoci” i oni se, kao npr. Ziloti, od hrišćanske dogme razlikuju po tumačenju Biblije i crkve.

Zvijer u sebi

Sekte pomažu ljudima, naročito mladima, da otkriju i iznesu na površinu onaj neproduhovljeni dio ličnosti, koji posjeduju svi. To pomaže vođama sektaških organizacija da ih drže pod kontrolom i neki se nikada ne izvuku.

Sajentološka crkva

Ovo je možda najpoznatija sekta i među njenim pripadnicima su i slavni holivudski glumci poput Toma Kruza. U SAD se tretiraju kao ekscentrična religijska grupa, dok se u Evropi, a naročito u Njemačkoj, njihovo djelovanje ozbiljno shvata i od 1997. godine nalaze se pod konstantnom prismotrom tajnih službi. Označeni su kao potencijalna prijetnja.

Satanizam

Jedna od najpoznatijih sekti, vjerovatno i najstarijih, jeste obožavanje Nečastivog, tj. Đavola. Luciferova crkva (Lucifer je drugo ime za Đavola i označava “lažnu svjetlost”) nastala je kao antipod hrišćanstvu, gdje se obožava mračna strana svijeta i ljudskih nagona. Sa satanizmom se počinje iz pomodarstva i u tinejdžerskim godinama, ali posljedice mogu da budu dugoročne, pa i fatalne.

Regrutacija

Regrutacija se uglavnom vrši odabirom odgovarajućih kandidata (onih koji su povrijeđeni, nose određene traume iz djetinjstva ili psihološke ožiljke, koji se dodatno produbljuju i okreću ih od porodice i prijatelja); ispiranjem mozgova kroz lažnu utjehu i “slomom ličnosti”; vezivanjem za skupinu kroz aktivnosti koje su sramotne, kao što su “crna misa” ili orgije, i za koje ne žele da se sazna izvan odabranog kruga.

Nisu sve iste

Nisu sve sekte podjednako ozbiljne, niti destruktivne, ali to ih ne čini dobrim. Naprotiv. Nijedna nema pozitivan društveni ili individualni značaj.

„Najrazličitiji tipovi sekti  se razvijaju decenijama, a kako god se one zvale podjednako su opasne i za cilj imaju samo jedno – da vam uzmu sve“, poručuje sektolog Dimitrije Pastuović.

Okvirno govoreći, u Srbiji bi se, dodaje on, trenutno moglo izdvojiti pet dominantnih tipova sekti.

– Postoje satanističke, pseudohrišćanske, pseudohinduističke, sinkretističke (mješavine elemenata okultizma i magije) i one komercijalne. Potonje se ne bave religijskim pitanjima, to su preduzeća koja djeluju piramidalno, sa zaradom kao glavnim motivom, a po principu poslovanja “svi za jednog i sve za jednog”, često su to razne pseudofarmaceutske organizacije – precizira naš sagovornik.

Međutim, kako vrijeme odmiče, navodi nekadašnji policijski službenik u radu sa sektama Zoran Luković, kombinovanje različitih učenja sve je prisutnije, a savremene sekte žrtve privlače promatrajući njihove potrebe.

– Stvar je u tome da se radi na formiranju dobrovoljne žrtve, ljudi se ne vrbuju nasilno, već se ulažu napori da oni sami uđu u takav krug i prihvate obaveze koje im se nameću. Cio proces uvlačenja nekoga u sektu se bazira na stručnim taktikama, ali su kasnije instrukcije na tom “putu spasenja” nestručne i nesertifikovane – tu se, zapravo, i krije opasnost – kaže Luković.

Ono što ocjenjuje kao stereotipno razmišljanje koje duže vrijeme vlada među stanovnicima naše zemlje jeste fokusiranje na broj sekti i njihovih članova.

– Mnogo bitnije od pretpostavki koliko sekti u Srbiji ima jeste učenje koje nude, a koje je postalo dostupno gotovo svima – o vjerovanjima se saznaje i istima priklanja preko interneta, naročito društvenih mreža, gdje su prisutni mlađi korisnici i gdje se inače susrećemo sa obiljem ponuda i tumača tih ponuda, toliko je takozvanih lajf koučeva… Pojedinima je teško da naprave pravi izbor, a potreba za smislom i ljubavlju ih odvodi na pogrešan put – navodi on.

Pastuović upozorava da su duhovnom padu skoro sve socijalne kategorije podjednako sklone.

– Nema pravila kada je u pitanju sloj društva koji je dominantan u sektama, mogu se samo uopšteno izvući zakljucči poput onih da satanisti češće biraju mlađu populaciju kao svoje žrtve, da su stariji skloniji pseudohrišćanstvu, a pseudohinduizmu oni koji traže sebe, traže mistiku… – nabraja stručnjak.

Ipak, posljedice su skoro bez izuzetka užasavajuće, nerijetko rezultiraju i smrtnim ishodom.

– Sve i da do njega ne dođe, teško da možemo reći da su bolest, gubitak imovine ili cijepanje porodice posljedično išta manje opasni od takvog konačnog čina – zaključuje Luković.

Blic

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com