Zemlja tuguje, nebo se raduje: Sahranjene majka i ćerka Jana i Nina Kumburović
Juče su u Bijelom polju u Zeti sahranjeni zemni ostaci dvanaestogodišnje Nine Kumburović i njene majke Jane, koje su 3. februara postradale u talasima Skadarskog jezera, po povratku sa Liturgije u manastiru Vranjina.
Sa njima je postradao i njihov otac i suprug Ratko Kumburović i njihov prijatelj Darko Vujošević, za čijim zemnim ostacima ronioci još tragaju.
Na sahrani je protojerej Predrag Šćepanović, ožalošćenoj porodici Kumburović i Lutovac, prenio molitve i najdublje izraze saučešća Visokopreosvećenog Mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Amfilohija, koji je u Brazilu i Argentini, vladike budimljansko- nikšićkog g. Joanikija i dioklijskog g. Metodija, koji su van Crne Gore.
Istakao je da Mitropolija crnogorsko-primorska i manastir Vranjina nijesu imali u svojoj krstovaskrsnoj istoriji tužnijeg dana i da bi trebao da ima riječ i snagu Marka Miljanova, koji je sahranjivao sina jedinca od nepunih 12 godina, koliko je Nina imala, pa da kaže riječ dostojnu tuge koja je veća od Lovćena i Rumije:
„Je li to Božije oko, koje je nedremljivo, zaspalo ili je đavo, koji je mrzitelj čovjeka od iskona, poželio da iskoristi priliku da iz ovoga svijeta istrgne najbolje među nama.
Šta reći o Ratku? Šta reći o Jani?…Šta reći o Nini? Ono malo materijalnog što su imali davali su svetinji, Bogu, potrebitima. Čitav život Janin i Ninin je u Svetom pismu. Kao ona udovičina lepta, koja je dala više od svih bogataša ovoga svijeta, tako su i oni davali Bogu i dobrim ljudima i zato ih danas ispraćamo ne kao siromahe, nego kao bogataše koji su nam pokazali kako se živi.“
Otac Predrag je kazao da nije Božije oko zaspalo, nego da ih je Gospod prizvao jer su bili čisti za ovaj svijet koji živi između dobra i zla – dva pola ljudskog karaktera:
„Kao sunce su bili čisti, kao anđeli, zato molim porodicu da stisne srce i bude ponosna jer ih danas pratimo kao najbolje sinove, a ovdje smo u Zeti, kosturnici sokolova, koja je pokapana krvlju mladića i djevojaka koji su se vjekovima borili za slobodu i čast.“
Podjsećajući na riječi Gospodnje: U čemu te nađem u tome ću ti suditi, otac Predrag je kazao da oni nisu bili ni u kakvom nečasnom djelu nego su zemaljski život završili sa pjesmom na ustima. Pomolimo se da ih Gospod Bog još danas sretne sa riječima: Dođi dobri slugo, na zemlji si mi bio vjeran, uđi u radost Gospoda svoga!
„Svi smo na ovoj zemlji gosti i putnici, proživimo vikend vječnosti kratko, ali ostaju dijela. Ostaće Ninin zlatni lik, Ninino srce i Ninina žrtva, Janina žrtva… Neka njih dvije izmole Gospoda da i Ratka, njegovo časno i čestito tijelo, njegove ruke namučene, poštene, ljudske koji su svaki svoj dinar ovdje na zemlji zaradili časno, zajedno sa divnim i plemenitim Kučem, Darkom Vujoševićem, stavimo u zemlju da čekaju trube Sudnjega dana i drugi Hristov Dolazak.“
Paroh podgorički zahvalio se u ime porodice Kumburović, Darku Vujoševiću koji je bio blizu spasenja, ali je dao život znajući za kakvu svetinju ga daje. Zahvalio se svima koji su sa časnom porodicom Kumburović i Lutovac u bolu i tuzi, a njih zamolio da budu jaki i puni vjere kao što su bili Nina i Ana. Bog da im dušu prosti!
Prethodno je u Manastiru Svetog Jovana Vladimira u selu Kurilo služena Sveta zaupokojena liturgija.
Načalstvovao je paroh podgorički protojerej Branko Vujačić, uz sasluženje zetskih paroha jereja Mladena Balaća, Zlatka Vasića, Blaža Petrovića i đakona Ivana Crnogorčevića.
Otac Branko je u besjedi podsjetio na riječi Svetog apostola Pavla: Neću da tugujete kao oni koji nemaju nade.
„Sasvim je prirodno da tugujemo za našim bližnjima i voljenima kada se od njih privremeno rastajemo ovdje na zemlji, ali mi hrišćani imamo veliku nadu. Jer, kako kaže Jevanđelje – kao što umiremo svi u Adamu, u Hristu ćemo vaskrsnuti. Kao što je kroz čovjeka ušao grijeh i smrt, tako se kroz Bogočovjeka Hrista objavio život vječni i carstvo Božije“, rekao je otac Branko.
Dodao je da ćemo se svi mi prizvani na život vječni kroz Hrista vaskrloga ponovo sresti jednoga dana sa smrću.
„Ali, mi smo oni koji vjerujemo u vaskrsenje, i koji ga ispovijedamo. Jer je Hristos, budući Bog, postao čovjek, naš brat i vječni sabrat, jedan od nas, i On je prvenac vaskrsenja. On je pobijedio smrt, a mi, Njegova djeca smo djeca vaskrsenja i života vječnoga“, podsjetio je on.
Rekao je da su i stradali Ratko, Darko, Jana i Nina, djeca vaskrsenja i vjere u vaskrsloga Hrista:
„Oni su nesebično živjeli za Hrista, bili su dio Tijela Njegovoga, udovi Crkve Hristove. Oni su svoj život živjeli sa Hristom i u Njegovoj Crkvi neprestano o Hristu mislili, Njemu se predavali. Oni su istinska djeca vaskrsenja.“
Rekao je da je njihovo stradanje samo umnožilo njihov mučenički vijenac.
„Sama porodica Kumburović nije imala lagan krst Hristov. I njihov život je bio prožet mučeništvom. Tako, kako im je Bog dao, živjeli su sa Hristom. Ali njihovo stradanje samo je uvjenčalo njihovo dosadašnje mučeništvo. I Bog ih je tim vijencem obdario“, naglasio je otac Branko.
Podsjetio je na Gospodnje riječi da nema veće ljubavi od one da neko položi život za bližnjega.
„Tako su, oni jedno za drugim, u tren položili život za bližnjeg svoga i stali pred Hrista vaskrsloga. Zemlja tuguje, ali se nebo raduje. Neka im se duša spasi, a spomen na zemlji nikad ne ugasi“, poručio je otac Branko Vujačić.
