Pravoslavna crkva 12 februara obilježava Sveta tri jerarha

Vasilije Veliki,Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatoust imaju svaki posebno svoj dan praznovanja u mjesecu januaru i to: Vasilije Veliki 1. januar, Grigorije Bogoslov 25. januar i Jovan Zlatoust 27. januar i 13. novembar.

A ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku za vrijeme cara Aleksija Komnena. Jedno vrijeme se povela polemika ko je od ovih tri svetitelja

Jedni su uzdizali Vasilija zbog njegove čistote i hrabrosti; drugi Grigorija zbog njegove nedostižne dubine i visine uma u bogoslovlju; treći opet Zlatousta zbog njegove čudesne krasnorečivosti i jasnoće izlaganja vjere.

I tako, jedni se nazvaše vasilijani, drugi grigorijani, a treći jovaniti. No promislom Božjim ovaj spor bi riješen na korist crkve i na još veću slavu trojice svetitelja. Episkop evhaitski Jovan (14. juna) je imao jednu viziju u snu, naime: najprije mu se javiše svaki od ova tri svetitelja, najposle u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno. Tada mu rekoše: “Mi smo jedno u Boga, kao što vidiš, i ništa nema u nama protivrečno… niti ima među nama prvog ni drugog”. Još posavetovaše svetitelji episkopa Jovana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan praznika.

Povodom ovoga divnog viđenja spor se riješi na taj način što se odredi 30. januar/ 12. februar kao zajednički praznik za sva tri ova jerarha. Ovaj praznik grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.

O tome kako ljudi moraju biti kao djeca da bi bili sinovi Božji

“Zaista vam kažem: ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nećete ući u carstvo nebesko (Mat. 18, 3)

Tako govori Gospod, i riječ je Njegova sveta i istinita. Kakvo to prevashodstvo imaju djeca nad odraslim? Imaju tri prevashodstva: u vjeri, u poslušnosti i u nezlobivosti.

Dijete pita roditelja o svemu, i ma šta roditelj odgovorio, ono veruje roditelju svome. Dijete je poslušno roditelju svome, i lako potčinjava volju svoju volji roditeljskoj. Dijete je nezlobivo, i mada se brzo srdi, brzo i prašta. To troje zahtijeva Gospod od svih ljudi, naime: vjeru, poslušnost i nezlobivost.

On traži da ljudi vjeruju Njemu bezuslovno, kao što dijete vjeruje roditelju svome; da budu bezuslovno poslušni prema Njemu, kao što je dijete poslušno roditelju svome; i da budu nezlobivi u odnosu jedan prema drugom, da ne pamte zlo i ne vraćaju zlo za zlo.

Vjera, poslušnost i nezlobivost glavne su odlike detinje duše. Uz to još dolazi: bestrasnost i radost. Dijete nije srebroljubivo; dijete nije pohotljivo; dijete nije slavoljubivo; ono ima oko nepomućeno porocima, i radost nepomućenu brigama.

O braćo, ko nas može ponovo učiniti djecom? Niko osim Hrista jedinoga. On nas može ponovo učiniti djecom i pomoći ponovnom rođaju našem i to: primjerom Svojim, naukom Svojom i silom Duha Svoga Svetoga.

O Gospode Isuse, savršeni u poslušnosti i nezlobivosti, večni mladenče Oca nebesnog, pomozi nam biti kao mladenci verom u Tebe, poslušnošću prema Tebi i nezlobivošću jednog prema drugom. Tebi slava i hvala vavek. Amin.”

Kurir/Volim Podgoricu