Brega iakreno o “Bijelom dugmetu”: Zašto sam gitare zamijenio trubama

Ove godine obiljležava se 40 godina otkako je bend “Bijelo dugme” davne 1974. godine izdao svoj prvi album “Kad bi’ bio bijelo dugme”, a na koncertu u Spensu, publika je mogla da čuje tridesetak starih pjesama Dugmića u novim aranžmanima. Evo kako cijela ta priča danas izgleda iz ugla Gorana Bregovića.

– Ja prosto mnogo volim pjesme koje sam radio za “Bijelo dugme”. Mnoge od tih pjesama me i danas emotivno pogađaju. Bilo je među tih stotinjak pjesma koje sam komponovao i gluposti, ali bilo je i pristojno napisane muzike. Svidjelo mi se i prošli put kada smo ponovo okupili članove “Bijelog Dugmeta” te radili tri velika povratnička koncerta u regionu, kako je publika prihvatila stare pjesme. Shvatio sam u međuvremenu da se stvari mijenjaju, mijenjaju se ljudi, mijenjaju se i države ovdje na Balkanu. Nemoguće da bi “Bijelo dugme” četrdeset godina ostalo isto – kaže Brega.

Sada i klasici “Dugmića” zvuče potpuno drugačije.

– Zamijenio sam zvuk električnih gitara zvukom truba sa ovih prostora, jer mislim da one emituju moćniju energiju. Zvuk truba prati me proteklu deceniju gdje god nastupam u svijetu i ljudi prepoznaju energiju Balkana. Ima u svemu tome i nekog pozitivnog ludila, koje trube prave jako dobro. Zato sam ovu turneju nazvao “Ko ne poludi taj nije normalan”. Sa trubama dobijate nekakav humani raštim koji pravi ludilo. Slično kao rani pank koji su svirali amateri i nisu znali da se naštimuju kako treba. Ali je energija bila u prvom planu. Dakle ovo što danas izvodimo na sceni sa Alenom i sa orkestrom je u stvari baš to kako bi “Bijelo dugme” trebalo da izgleda danas – kaže Bregović, koji je sa svojim Orkestrom za svadbe i sahrane odavno postao “world music” heroj svjetske scene.

– Drago mi je što muzika sa Balkana ima toliko uspjeha u svijetu. Nedavno sam čuo obradu moje pjesme “Gas gas” koju je uradio rumunski di džej Šantel i srećan sam zbog toga. Moji aranžmani su možda suviše barokni, pa je dobro kada ih neko pojednostavi. Trenutno radim na novom violinskom koncertu koji ću premijerno predstaviti 2016. godine, kao i na operi koja ima radni naziv “Bregovićev Orfej”. Rad na ovakvim projektima me raduje kao dijete, jer ima toliko toga što se u muzici može još isprobati i naučiti – najavljuje Goran Bregović.

Umjetnost prestaje da postoji

“Umjetnost u dosad poznatom smislu polako prestaje da postoji. To je Marksova teza o kraju umjetnosti koja se polako ostvaruje. Svako ko ima jedan telefon može da snimi igrani film, svako ko ima telefon može da snimi muziku. Mi smo u poziciji da svako od nas može biti umjetnik. Ima li išta ljepše? Tako da – sve će teže biti postati zvjezda ili će biti mnogo zvjezda svaki dan. Lijepo je živeti u takvom svijetu”, smatra Bregović.

Imam 63, ali ne mogu da mirujem

“Ponekad sam preneražen koliko mi se stvari zbiva, a ja imam 63 godine. Trebalo bi da negdje mirujem, odmaram, a ja sam stalo u akciji. I sve se nešto planira, stalno putujem, imam rasprodatu turneju do 2017. godine. Godišnje sviram preko 120 koncerata”, ističe Bregović.

(24sata)