Znakovi da ste zapravo usamljeni

Ako teško doživljavate samoću, niste jedini. Za mnoge od nas samoća je parališuće iskustvo, prožeto sramom i samokritikom.

Samoću ćemo radije sakriti nego priznati da patimo od osjećaja izolacije, praznine i straha. Međutim, kada pokušamo da otjeramo te bolne emocije, one ne žele da odu, već se šire i postaju sve bolnije. Vremenom, zakopane emocije mogu da prerastu u psihičku bolest.

Liječenje usamljenosti zahtijeva mnogo više nego prosto traženje društva. Sigurno ste već iskusili da u sred velike gomile takođe možete da se osjetite usamljeno i taj osjećaj je isti bez obzira na to da li ste na velikoj žurci ili okruženi nekolicinom dragih prijatelja. Korijen vašeg osjećanja nije u odsustvu ljudi, već u unutrašnjem odsustvu, u tome što nemate pravu svijest o svojoj pravoj prirodi.

Vaše pravo “ja” je vaš duh. Beskonačan i vječan. Njegovi kvaliteti su ljubav, saosjećanje, staloženost, radost, kreativnost, intuicija, čist potencijal i blaženstvo.

Kada ste svjesni svoje stvarne prirode, osjećate se voljeno i povezano, bilo da se nalazite u gužvi na stadionu, ili da provodite tiho popodne potpuno sami. Na najosnovnijem nivou potpuno uživate u sopstvenom prisustvu.

Usamljenost je, sa druge strane, stanje je u kojem ste negativno nastrojeni prema svom prisustvu i zato se okružujete drugim ljudima koji bi trebalo da popune tu prazninu.

Osjećaj unutrašnje praznine je univerzalan. To je rezultat ograničenog stanja svijesti koja je sužena, nesposobnost da se vidi dalje od granica krute realnosti. Što više pokušavate da odbranite ove granice to postajete uplašeniji i nesigurniji.

Usamljenost je samo jedan od simptoma. Kada imate suženu svijest, lako je izgubiti se u drami ego-uma (onog malog aspekta naše ličnosti koji se osjeća odvojenim). U pogrešnom pokušaju da se osjetimo bezbjedni, ego-um se oslanja na pojačanje od drugih ljudi kako bi se osjećao voljeno, ne shvatajući da je ljubav zapravo u našoj bazičnoj prirodi. Ova borba je osnovni uzrok bola i samoće.

Prvi korak ka izlečenju od samoće je saosjećanje sa samim sobom i prihvatanje svih svojih emocija. Emocije su uglavnom podeljene na “pozitivne” i “negativne”, ali u realnosti je svaka emocija validna. Ako na to dodate samokritiku, svaka emocija može biti pogubna.

Svaki put kada se osjećate usamljeno ili uplašeno, prije nego što počnete da osuđujete sami sebe, počnite da saosjećate sa sobom. Pomoći če vam ako razmislite kako biste se u toj situaciji ponijeli prema djetetu ili životinji. Sigurno se ne biste istresli na njih, povisili ton, rekli im da stegnu zube i prestanu smiješno da se ponašaju. Ponudili biste im ljubav, pažnju i razumijevanje.

Posmatrajte svoju usamljenost kao glasnika koji vas podsjeća da je svijest o vašoj pravoj prirodi ispunjenoj ljubavlju trenutno zamagljena teškim mislima koje proizvodi ego-um. Kada počnete da prihvatate svoje emocije, potreba da sakrijete kako se zaista osjećate će nestati a vi ćete se odnositi prema drugima onako kako bi to uradilo vaše pravo biće. Ta ljubav i prihvatanje samog sebe osnova je za ispunjavajuću vezu.

lovesensa.rs