Ko su azilanti koji traže zaštitu Crne Gore

Rijetko gdje je u Crnoj Gori moguće vidjeti toliko različitosti na jednom mjestu, kao u Centru za azilante u Spužu. Uprkos razlikama, funkcionišu kao velika porodica. Možda i zato što ih je na azil natjerala uglavnom ista muka – rat ili loše ekonomsko-političke prilike u njihovim zemljama.

U vrijeme posjete ekipe Portala RTCG, u azilu je boravilo 26 azilanata iz Irana, Sirije, Uzbekistana, Kube, pa čak i iz Srbije. Problema, uprkos razlikama, gotovo i da nema. Ukoliko se i dogode, rješavaju se vrlo brzo i efikasno.

Zadovoljni smještajem u Centru za azilante

Poznavajući prilike u Srbiji, koje su daleko od onih karakterističnih za Siriju, Kubu ili Iran, iznenadilo nas je to što se u azilu nalazio državljanin nama susjedne države. U Crnu Goru je došao iz, kako je rekao, političkih i religioznih razloga.

“Zatražio sam azil, jer sam pet godina zlostavljan u Srbiji iz političkih i religioznih razloga. Nije mi bilo dozvoljeno da se bavim svojom profesijom, da radim kao duhovni iscjelitelj. Stalno sam uznemiravan od strane policije, lokalne i državne bezbjednosti”, kazao je Beograđanin Oliver Popović.

Smještajem i prijemom bio je više nego zadovoljan.

“Sviđa mi se mnogo ovdje. Bio sam u nekoliko azila do sada, a ovo bi, ako bih poredio, bio azil koji je na drugom mjestu po kvalitetu. Najbolji je u Finskoj, jer je sadržajniji”, kaže Popović.

Dvadesetšestogodišnji mladić iz Sirije, po imenu Fahad, iz zemlje je izbjegao zbog rata! Državu, u kojoj mu je ostala porodica, napustio je sam. U Crnoj Gori bio je nekoliko dana.

“Nijesam siguran gdje ću dalje iz Crne Gore. Vrlo sam zadovoljan smještajem ovdje i planiram da se zadržim veoma kratko”, kaže Fahad, koji je iz Sirije u našu zemlju došao preko Turske i Grčke.

A da bi u Centru sve besprekorno funkcionisalo, potrebna je i dobra organizacija sa kojom nas je upoznala prishološkinja Anđela Terzić. Navodi da se strogo vodi računa o kućnom redu, ali i kontrolama pristiglih azilanata. Na samom ulazu, kako nam je pojasnila, postavlja se čaršaf na koji azilanti izbacuju sve svoje stvari.

Rigorozne kontrole prilikom prijema

“Apsolutno sve se provjerava, jer ne smiju da unesu sa potencijalno opasne stvari, kao što su brijači, makaze, stakleni parfemi, dezedoransi, jer su zapaljivi. Nakon toga zapisuje se što im je potrebno, patike, majice, farmerice. Odmah po dolasku dobijaju stvari koje se ne vraćaju – donji veš i higijenski paketi, nakon čega referent za smještaj određuje gdje će biti smješteni. Naime, vodi se računa da se azilanti iz međusobno zaraćenih zemalja, ili grupa iz zemlje iz koje dolaze, ne stavljaju na istom spratu ili sobi”, navodi Terzić.

Ističe i da se svi azilanti preventivno kupaju šamponom protiv vaši, a u Centar nikako ne smiju ući u alkoholisanom stanju, ili pod dejstvom narkotika.

“Moraju da vode računa o svojim sobama, jer je to prostor u kojem borave”, navodi ona.

Azilanti se, kako je kazala, u Centru zadržavaju 11 do 12 dana,. Pravila, kaže, nema jer se neki zadrže svega nekoliko sati.

“Par njih je skoro otišlo čim su se okupali, naspavali i jeli. Prosjek je, dakle, nekih 11 do 12 dana. Sad se, međutim, taj prosjek smanjio zbog Sirijica, jer niko od njih ne ostaje više od pet šest dana”, kazala je Terzić.

Centar je, inače, sastavljen od tri bloka namijenjena porodicama, muškarcima i ženama. Identični su, imaju čajne kuhinje, toalete i ambulantu. Centar ima i sobu sa prilazom za osobe sa invaliditetom, koja ujedno i jedina ima svoj toalet. Pravilo je da azilanti hranu nikako ne smiju unijeti u sobe, a za ručak uvijek imaju kuvani obrok.

Sirijci uglavnom idu u Švedsku

“Oni su potpuno slobodni od šest do deset uveče. Biraju gdje žele idu. Naravno, provjeravaju se pri svakom povratku u Centar. I uvijek se upisuje ko je izašao. Krevet im se čuva tri dana. Znači, toliko maksimum mogu da odsustvuju. U suprotnom, ako žele duže od tri dana da odsustvuju, onda pričaju sa referentom, kojem moraju da kažu kad dolaze. Ako se ne vrate tog dana, gube mjesto pa opet idu u Kancelariju za azil. Doduše, uvijek su poštovali satnicu”, pojašnjava Terzić.

Od februara su, navodi ona, imali više od 1.000 azilanata, a samo njih desetak ostalo je nekoliko mjeseci.

“Svi ostali su ovdje usputno. Sirijci uglavnom idu u Švedsku, jer tamo dobiju azil, ali gledaju da idu tamo gdje imaju rodbinu. Oni su ovdje uglavnom dan, dva i njih Crna Gora u principu ne zanima. Kažu da je narod jako dobar, da ne diskriminišemo nikoga, da smo ljubazni i prijatni, i to je stav praktično svih azilanata”, istakla je Terzić.

Kapacitet Centra je 65 kreveta, a postoji mogućnost stavljanja u funkciju i 15 dodatnih. Ukoliko broj prelazi 80, azilanti se upućuju u alternativni smještaj. Najbitnije je da, kako kaže, niko ne ostane bez smještaja.

Ifeta brine za zdravlje

Azilantima je na raspolaganju i mapa Podgorice, odštampana na tri jezika – crnogorskom, engleskom, arapskom i francuskom, te osnovnim frazama iz našeg jezika. Centar za azilante posjeduje i sobu namijenjenu djeci, u kojoj se nalaze igračke i oprema za najmlađe.

Kad je riječ o zdravlju azilanata, posao je povjeren medicinskoj sestri Ifeti Elezović.

“Kad korinisk dođe, sačeka ga zdravstveni radnik koji ga pregleda i mjeri mu temperature. Provjerava se i ima li promnjena na koži, nakon čega mu se daje sredstvo za kupanje, šampon prortiv vaši, a radi se i rentgen pluća. Azilanti imaju kompletnu zdravstvenu i stomatološku terapiju”, kazala je Elezović.

Izvor: Rtcg -Igor Pejović