Sutorina: Biće kako su Blažo i Đuro rekli 1947.!

Dobro došli! Da, ugazili ste već na područje Sutorine. Evo, tu je, uz put i taj kamen, oko kojega se podigla prašina. Zbog vas novinara postadosmo, bogami, glavna medijska tema, ne znamo baš ni zašto, ali svakako se ne priča mnogo o boljem sjutra za nas.

– Temperatura oko Sutorine se podigla na državnom nivou – kaže nam Fundić, pravnik u penziji, rodom iz Foče, a koji u Sutorini živi već 35 godina. – Ovdje je, vidite, mirno. Ljudi žive u slozi i ljubavi. Starosedioci, Srbi i Crnogorci, Hercegovci, Bosanci… Ali i došljaci s drugih strana kojih je prilično. O sporu gotovo niko i ne priča. Istina je da su se ovdje, kao i u cijeloj Boki, smjenjivale vojske i vladari, ali je izvjesno da su avnojevske granice bivših jugoslovenskih republika, po Badintereovoj komisiji, postale državne. Ovo je, dakle, Crna Gora.

Mislim da su “igre” počele iz Bosne, da ovaj spor neće ništa poremetiti u ovom kraju, koji pripada opštini Herceg Novi, a ni između komšija.

Pitanje razgraničenja otvoreno je u BiH kada je poslanik Denis Bećirović uputio u proceduru rezoluciju o Sutorini. Iz BiH poručuju da se Sutorina do maja 1947. nalazila u sklopu BiH, ali da su tadašnji čelnici dveju republika, Blažo Jovanović i Đuro Pucar Stari, promijenili avnojevske granice i da je tada Sutorina pripala Crnoj Gori.

Publicista Jovan Markuš kaže, za “Novosti”, da je kamena ploča s natpisom Ercegovina, ćirilicom i latinicom, koja i dalje stoji na ulazu u Sutorinu, svjedok da su se granice mijenjale. Vraćamo se na magistralni put, do raskrsnice, odakle jedan kraj vodi prema Njivicama i Prevlaci, a drugi do Debelog brijega i granice sa Hrvatskom. Srećemo Bosiljku Čeprnjić (78). Udata je u starosjedelačku porodicu, a rodom je Hercegovka.

– Nikada se ovdje nije gledalo ko je ko. Crnogorci i Bosanci uvijek zajedno. Sutorina je odavno u granicama Crne Gore, tako će, nadam se i ostati. Najvažnije nam je mirno rješenje u koje vjerujem, prvenstveno zbog toga što se mi ovdje ne dijelimo.

Pored Bosiljke je Banjalučanka Mirsada. Bosa kaže: – Kao sestra mi je. Prijateljstvo dugo, postojano kao i visoka brda nad Sutorinom, s obe strane puta. Mirsada živi ovdje dugo. Kratko kaže:

– Sve je to politika. Nadam se da će u ovom slučaju sve biti okončano na zadovoljstvo svih strana.

Krećemo s mosta ispod kojeg teče nabujala reka Sutorina, koja s visokih brda valja vodu ka moru, uz Sutorinsko polje, prema crnogorsko-hrvatskoj granici. S desne strane kuće, mahom starije, zapuštene i oronule. Stado ovaca na neuzoranoj ledini. Poveći objekti, simbol novijeg doba, predstavljaju prodajni salon “Sitroena”, hipermarket “Volija”, do kojeg je Cvjetni centar, odakle je svojevremeno raznobojno cvijeće stizalo na balove čiji pokrovitelj je bila Jovanka Broz, dok je boravila s Titom u vili “Galeb” u Igalu. Centar zatvoren, a market pun.

Veliko polje, kao i cijela Sutorina, čeka bolje dane za koje i nema baš nekih konkretnih najava. A idealno je za poljoprivredu, od koje se mahom živjelo, ali i za turizam. Još uvijek je ovdje onaj sindikalni hotel iz vremena “poezije i mira”, novih turističkih naselja nema.

Vraćamo se prema Njivicama, koje su u vreme SFRJ živjele intenzivnijim turističkim životom. Ispred male kuće, koju je zub vremena oštetio, zatičemo vremešnog Boža Mijatovića, koji “ganja” devedeset petu. Svedok veka, starosjedelac, povijen od tereta života, ali bistrog uma, rođen je ovdje. A preci su došli iz okoline Brčkog.

– Bokom su vladali i Mlečani i Austrija, drugi strani osvajači, bila je u sastavu Zetske banovine u Kraljevini Jugoslaviji, a posle Drugog svetskog rata u Crnoj Gori – kaže Mijatović. – Znate onu: nekad je to bilo moje, nekad tvoje. Sada je crnogorsko. To treba riješiti mirno, što prije. Tako hoće narod ovdašnji, koji se dijeli samo po onoj Miljanovoj, je li čovjek ili ne.

Božo sa suprugom živi od skromne penzije, koja iznosi 160 evra. Nema, ni za duvan, koji i dalje troši. Nema soba za izdavanje, za poljoprivredne radove fali snaga.

– Pravo bi bilo da ovaj lijepi kraj, na kraju Boke, živne. Da se gradi, otvaraju nova radna mjesta za mlađe, da se živi bolje. Podjela je bilo dosta, ništa dobro donijele nisu. Moja je poruka onima na vlasti: i Igalo i Sutorinu i Herceg Novi i Crnu Goru gradite i donesite bolji život – tiho svodi svoju priču starina Božo Mijatović.

ZAVRŠENA PRIČA

Iz MUP Crne Gore su poručili da spora nema, da nikakva međunarodna arbitraža nije moguća, jer na to ne pristaje Crna Gora, i da je ova priča – završena. Poznat je, kažu stav Međunarodne zajednice iz 1992. godine, da nema prekrajanja nekadašnjih republičkih granica. Pregovori oko razgraničenja i utvrđivanja državne granice između Crne Gore i BiH su započeti oktobra 2008. i završeni maja 2014. Nekadašnja administrativna katastarska granica, postala je državna, u skladu sa stavom Badintereove komisije.

(Novosti)