Da li ste srećni? Pogledajte šta srećni ljudi rade!
Koliko god da to priželjkujemo, u mnogima od nas tinja uvjerenje da biti srećan zapravo nije dobro. Neki bi to rekli “previše srećan”…
Oni traže svoje “zlatno ja“
Zamislite sreću. Kako ona izgleda? Što je to što vidite? Da li je to smirena duša koja sjedi u polju bijelih rada i uživa u trenutku? Ta vrsta pasivnog zadovoljstva, usmjerena na uživanje, svakako predstavlja onu hedonističku komponentu ukupne sreće.
Međutim, istraživači danas vjeruju da je eudemonija, blaženstvo kakvo su opisivali stari Grci, znači i težnju ka izuzetnosti u nekom odabranom, jedinstvenom talentu ili potencijalu. Predstavljen zlatnom figurinom, taj talenat se otkriva razbijanjem “glinenog sloja” koji je štiti.
Odnosno, napor koji ulažemo da realizujemo svoje “zlatno ja”, da dostignemo maksimum u ličnom razvoju, čini suštinu eudemonije a ona pruža više zadovoljstva nego hedonistička sreća.
“Takvo stanje angažuje drugi dio mozga”, objašnjava dr Ričard Dejvidson sa Univerziteta Viskonsin-Medison.
Pozitivna emocija koja prati misli usmjerene ka nekom značajnom cilju predstavlja jednu od najizdržljivijih komponenti blagostanja. Eudemonija je dobra i za tijelo. Ispitanice sa visokim skorom na psihološkom testu koji mjeri eudemoniju spavaju bolje, nemaju problema s tjelesnom težinom, imaju manje hormona stresa i manje markera za srčana oboljenja, pokazala su istraživanja.
Oni oblikuju život tako da im donosi radost
Ovo djeluje očigledno, ali “ljudi ne posvećuju dovoljno vremena u razmišljanje o tome na šta troše život i koliko u njemu zaista uživaju”, kaže dr Dejvid Škade, psiholog sa Univerziteta San Dijego u Kaliforniji. On je sa timom izveo jednostavan eksperiment: zatražio je od 900 žena da zapišu sve što su uradili prethodnog dana, a zatim da obave procjenu svojih osjećanja povodom svake od tih aktivnosti.
“Kada su shvatile koliko vremena su provele u aktivnostima koje uopšte ne vole, neke od njih su završile sa suzama u očima”, kaže dr Škade.
“Ljudi ne shvataju da je sreća nešto što oni stvaraju i što mogu da kontrolišu”, kaže psiholog.
Oni izbjegavaju fantazije u stilu “kad bih samo…”
Kad bih samo imala bolji posao… našla partnera… izgubila višak kilograma… život bi bio savršen.
Ovo su misli kakvim srećni ljudi ne podliježu.
Nova istraživanja pokazuju da smo nevjerovatno loši u predviđanju onoga što će nas usrećiti. Takođe, loše procjenjujemo svoje zadovoljstvo kad se fokusiramo na samo jedan aspekt svog života – to se naziva iluzija fokusiranja.
U jednoj studiji, ispitanicima su postavljena dva pitanja: “koliko ste srećni u životu uopšte” i “koliko puta ste bili na romantičnom sastanku prošlog mjeseca”. Kad se pitanje o sastancima postavi prvo, onda ljubavni život ima jak uticaj na procjenu opšte sreće. Kad se pitanja postave obrnutim redosljedom, uticaj se smanjuje.
Argument više protiv fantazije “kad bi samo” odnosi se i na prirodni efekat “hedonističke adaptacije”. Naime, mozak sve slabije reaguje na zadovoljstvo koje pruža “nova kuća”, “novi posao”, “novi partner” ukoliko se taj sadržaj ne ispunjava drugim novinama. Upravo zato srećni ljudi traže novine. Ne u novim kućama i partnerima, naravno, već u novim zajedničkim aktivnostima, projektima, uređenju…
Oni stavljaju svoje najbolje prijatelje na prvo mjesto
Nije iznenađenje što su društvene veze najmoćniji činilac naše sreće. Novo u istraživanjima je koliko je važna sama priroda ove veze. Naime, više od mnoštva kontakata i poznanika važan je odnos sa onim bliskim prijateljem, čak i ako vrijeme s njim ne provodimo u dubokim, intimnim razgovorima. “Zajedništvo, to je ono što nas ispunjava srećom”, pokazalo je istraživanje dr Meliksa Demira sa Univerziteta Sjeverna Arizona. “Neka to bude i samo grickanje kokica u mraku bioskopa.”
Oni dopuštaju sebi da budu srećni
Koliko god da to priželjkujemo, u mnogima od nas tinja uvjerenje da biti srećan zapravo nije dobro. Neki bi to rekli “previše srećan”. Negdje je to posljedica sujeverja, negdje religije…
“Neki ljudi kažu da ne treba uopšte da težimo ličnoj sreći dok se ne pruži pomoć svim ljudima na svijetu koji umiru od gladi ili nedostatka adekvatne medicinske njege”, kaže Hauard Katler koji s Dalaj Lamom potpisuje knjigu “Vještina sreće u nesrećnom svijetu”.
“Dalaj Lama vjeruje da i jedno i drugo treba da radimo istovremeno – težimo ličnoj sreći i pomažemo drugima. Istraživanja su pokazala da srećni drugi češće pomažu drugima”, kaže Katler.
(lovesensa)
