Potresna priča Anđeline Džoli: Hirurg se rasplakao kad me je vidio

Slavna glumica Anđelina Džoli pre dvije godine uklonila je obje dojke, a prije dvije nedjelje odlučila je da ukloni jajnike i jajovode. Svoju odluku obrazložila je u javnom pismu u kom je izrazila nadu da će njene iskustvo pomoći i drugim ženama da se edukuju i učine nešto dobro za sebe. Evo šta je Anđelina poručila ženama širom svijeta.

“Prije dve godine pisala sam o svojoj odluci da se podvrgnem dvostrukoj mastektomiji. Jednostavnom analizom krvi saznala sam da nosim mutirani BRCA1 gen koji mi je donio 87 posto šanse da obolim od raka dojke i 50 posto da obolim od raka jajnika. Od raka su mi umrle majka, baka i tetka. Željela sam da i druge žene sa sličnim rizikom znaju koje su im opcije. Obećala sam da ću nastaviti da objavljujem bilo kakve informacije koje bi mogle biti korisne, a to uključuje i moguću sledeću preventivnu operaciju – uklanjanje jajnika i jajovoda.

Već neko vrijeme planirala sam da to uradim. Iako je u pitanju manje je kompleksna operacija od dvostruke mastektomije, posledice su mnogo ozbiljnije. Žene nakon nje ulaze u prisilnu menopauzu. Stoga sam se psihički i emocionalno pripremala, razgovarala s doktorima, istraživala alternativnu medicinu i tražila čime ću nadomjestiti estrogen i progesteron.

Prije dve nedjelje pozvao me je moj doktor.

– CA 125 ti je normalan, rekao je.

S olakšanjem sam uzdahnula. Taj test mjeri nivo proteina CA-125 u krvi i služi za nadziranje raka jajnika. Radim ga svake godine zbog porodične anamneze. Ali to nije bilo sve što mi je rekao.

– Postoji cijeli niz povišenih markera koji bi mogli ukazivati na rani stadijum raka. CA-125 ima 50-75 posto šansi da mu promakne detektovanje ranog stadijuma raka, rekao mi je doktor.

Zastala sam. Htio je da mi hirurg odmah pregleda jajnike.

Prolazila sam kroz ono kroz što zamišljam da prolazi na hiljede drugih žena. Sama sebi sam rekla da moram da ostanem mirna, jaka, da nemam razloga da mislim da neću doživjeti odrastanje svoje djece ili upoznati svoje unuke.

Nazvala sam svog supruga u Francusku, u roku nekoliko sati bio je u avionu. Najljepša stvar u takvim trenucima života je ta jasnoća. Znaš za što živiš i što je bitno. To je tako smirujuće.

Istog dana otišla sam kod hirurga koja je lejčila i moju majku. Zadnji put sam je vidjela onaj dan kad mi je majka umrla, zasuzile su joj oči kad me vidjela: “Izgledaš baš kao ona”.

Slomila sam se. Ali nasmiješile smo se jedna drugoj i složile se da smo tu da bi se suočile sa svakim problemom te “da idemo to da riješimo”.

Na ultrazvuku nije bilo ništa zabrinjavajuće. Odahnula sam shvativši da, ukoliko se radi o raku, on je još u ranom stadijumu. Ako se nalazi negdje u mom tijelu, znaću to za pet dana. Tih pet dana prošlo mi je u magli, radila sam i išla na utakmice svoje djece kako bih ostala mirna.

Stigli su rezultati. PET/CT je bio čist i testovi za tumor bili su negativni. Bila sam presrećna iako je radioaktivna metoda testiranja značila da ne mogu da zagrlim svoju djecu neko vreme. Još uvek je postojala šansa da se radi o ranom raku, ali to je bilo tako minorno u upoređenju sa uznapredovalim tumorom. Na svoje olakšanje, imala sam opciju da uklonim jajnike i jajovode i odlučila sam to uradim.

Nisam to učinila samo zato što nosim mutaciju BRCA1 gena, želim da i druge žene ovo čuju.

Pozitivan BRCA test ne znači odmah i operaciju. Pričala sam s mnogim doktorima, hirurzima… Postoje i druge opcije. Neke žene uzimaju antibejbi pilule ili se oslanjaju na alternativnu medicinu i redovne preglede. Postoji više od jednog načina za suočavanje s bilo kojim zdravstvenim problemom. Najvažnije je znati te opcije i izabrati koja je najbolja za vas.

U mom slučaju istočnjački i zapadnjački ljekari su se složili da je za mene najbolje da odstranim jajnike i jajovode jer su, pored BRCA gena, tri žene u mojoj porodici umrle od raka. Doktori su predložili da se podvrgnem preventivnoj operaciji još deset godina.

Prošle nedjelje bila sam na operaciji – laparoskopska bilateralna salpingooforektomija. Postojao je manji benigni tumor na jednom jajniku, ali nije bilo znakova raka na ostalom tkivu.

Nosim prozirni flaster sa bioidentičnim estrogenom. U maternicu su mi stavili spiralu sa progesteronom. Pomoći će mi da održim hormonalni balans, ali važno je da će spriječiti rak maternice. Odlučila sam da zadržim maternicu jer u porodičnoj anamnezi nemam tumor na tom mjestu.

Nije moguće otkloniti sav rizik i ostaje činjenica da sam sklona raku. Tražiću prirodne načine da ojačam imunološki sustav. Osjećam se ženstveno i odlučno u odlukama koje donosim za sebe i svoju obitelj. Znam da moja djeca nikada neće morati da kažu: “Mama mi je umrla od raka jajnika”.

Nezavisno od hormona koje primam, sada sam u menopauzi. Neću moći više da imam djecu i očekujem neke tjelesne promjene. Ali osećam se pomireno sa svime što dolazi, ne zato što sam jaka nego zato što je to dio života. Toga se ne treba bojati.

Duboko se saosjećam sa ženama kojima se ovo dogodilo rano u životu, prije nego što su rodile djecu. Njihova je situacija mnogo teža od moje. Raspitivala sam se i saznala da postoje načini da žene uklone jajovode, ali ostave jajnike te tako im ostaje mogućnost trudnoće i ne ulaze u menopauzu. Nadam se mogu biti svjesne toga.

Nije lako donijeti ovakve odluke. Ali moguće je preuzeti kontrolu i suočiti se s bilo kojim zdravstvenim problemom. Možete potražiti savjete, učiti o mogućnostima i donijeti odluke koje su ispravne. Znanje je moć.

(Izvor: 24sata)