“KINEZ” u sali DODEST 26. marta
Na Večernjoj sceni Gradskog pozorišta Podgorica u četvrtak 26.marta sa početkom u 20 sati, u sali Dodest KIC-a „Budo Tomović“, biće izvedena predstava „Kinez“- koprodukcijski projekat ASSITEJ centra Crna Gora, Fondacije „Kotorski festival pozorišta za djecu“ i Gradskog pozorišta Podgorica. Tekst potpisuje Maja Todorović, režiju Anja Suša.
Kostimograf: Maja Mirković
Scenograf: Zoran Petrov
Kompozitor: Igor Gostuški
Dirigent: Ana Klepić
U predstavi igraju: Jelena Simić, Emir Ćatović i Goran Slavić, a učešće ima i hor „Zvjezdice“ na čelu sa dirigenticom Anom Klepić
Drama „Kinez“Maje Todorović je nagrađeni najbolji tekst na prvom konkursu koji je raspisao ASSITEJ centar Crna Gora u saradnji sa Kotorskim festivalom pozorišta za djecu i Gradskim pozorištem Podgorica, a premijerno je izveden u sezoni 2013/2014.
RIJEČ REDITELJA
Drama „Kinez“Maje Todorović dotiče mnoge neuralgične tačke naših (post)tranzicionih trauma čije su najveće žrtve djeca koja su junaci ove priče. Kroz naizgled malu priču o nastajanju jednog prijateljstva između dječaka i djevojčice i pronalaženja zrna smisla i razuma u svijetu surovih predrasuda i neprepoznavanja i neuvažavanja drugih i drugačijih, reflektuje se daleko složenija priča o savremenom društvu koje nije naklonjeno nježnosti, iskrenosti i koje, iznad svega, prezire slabost.
Ovo je priča o ljubavi, prijateljstvu i mašti. Ovo je priča o čarobnjaku „Kinezu“ koji može da vidi šareni svijet drugačijim očima. Ovo je, takođe, i priča o današnjem vremenu ali i o sjećanju na neko drugo vrijeme koje nismo zaboravili i nikada nećemo. Ovo je i Goranova, Jelenina i Emirova priča. I moja. I vaša. (Anja Suša)
RIJEČ PISCA
Kao što i na samom početku drame piše: „Ovo je priča sa djecom, ali nije (samo) za djecu. Ovo je priča o nama, malo većoj djeci, koja se plašimo da odrastemo. Zato što boli.Niko nam nije rekao koliko.“
Možda je suština svega već sadržana u tom malom uvodu. Iako se radnja drame odvija „danas i ovdje“ i bavi se problemima u savremenom društvu, čini mi se da se jako osjeća uticaj vremena u kom sam i sama odrasla tj 90ih. Ne samo da danas živimo posledice tog vremena,već smo i njihov „proizvod“. Upravo zato junaci ove drame su jednim dijelom slika i prilika savremenih klinaca, ali su isto tako i pomalo nostalgično sjećanje na moje sopstveno djetinjstvo provedeno u parku pored mora. Problemi sa kojima se oni susreću su samo naizgled dječiji, ali su suštinski stvari koje će nas mučiti i dalje tokom života, stvari sa kojima smo odrasli i ono što nas je učilo osobama kakve jesmo. S tim što dok smo djeca svi ti problemi nam djeluju mnogo udaljenije, a stignu nas tek kad odrastemo, ali to ne znači da umijemo lakše i bolje da se nosimo sa njima.
Kinez- kako djeca zovu jednog junaka drame, upravo je ono što spaja ta dva svijeta – dijete u tijelu odraslog čovjeka. Kao što smo i svi po malo, ma koliko se trudili da to sakrijemo.
Maja Todorović
