Evo zašto Crnogorci ne bi izdržali niti jedan radni dan u Japanu

Dugi dani u kancelariji, praćeni dugim noćima u barovima sa kolegama, simbol su Japana baš kao što su to i suši ili humoristički stripovi, ali će im Japan reći “sajonara”, uz podršku premijera Šinza Abea, piše Fajnenšel tajms.

Kultura predugih radnih sati odgovorna je za mnogo problema u Japanu, od nedovoljnog broja novorođenih do slabe produktivnosti, pa Japan pokušava da se okrene praksi koja već dugo postoji u ostatku svijeta i skrati radno vrijeme.

Trgovačka kuća Itoču nada se da će privući mlade akademce radnim vremenom koje počinje i završava ranije od uobičajenog, a proizvodjač štampača Rikoh zabranjuje rad poslije 20 časova.

Holding kompanija Fast ritejling, vlasnik proizvođača garderobe Uniklo koji je sponzor svjetskom teniskom reketu broj 1, srpskom teniseru Novaku Đokoviću, namjerava da uvede četvorodnevnu radnu nedjelju za zaposlene koji žele bolji balans između radnog i slobodnog vremena.

“Čak i ako su radni sati kraći, platićemo više radnika koji bude imao veći učinak. Dugi radni sati ne vode neophodno većoj produktivnosti”, navodi izvršni direktor Fast ritejlinga, Tadaši Janai.

Proizvođač robota Fanuk želi da privuče novu radnu snagu u svoje “nekonvencionalno” sjedište u podnožju planine Fudži, udvostručujući veličinu svoje teretane i izgradnjom novih teniskih i bejzbol terena.

Napori korporacija da poboljšaju uslove rada u skladu su sa kampanjom premijera Abea, koji želi da reformiše tržište rada, koje smatra ključnim pokretačem privrednog rasta.

Moći će da odahnu i radnici u javnom sektoru, pa će, recimo, zaposlenima u Ministarstvu zdravlja od oktobra biti zabranjeno da rade poslije 22 časa Oni su pokušali da radnike istjeraju napolje gašenjem svjetla, ali bezuspješno!

Japanska vlada je nedavno predložila zakon koji će primorati radnike na najmanje pet dana plaćenog odmora godišnje.

Jedan od kontroverznijih elemenata predloženog zakona je ideja da zaposleni u određenim sektorima, uključujuhi banke i brokerske kuće, budu plaćeni po učinku, a ne po broju odrađenih sati. Zagovornici te ideje vjeruju da bi ta mjera povećala produktivnost, dok kritičari smatraju da bi zapravo povećala prekovremeni rad, koji više ne bi bio plaćen.

U Japanu i dalje postoje slučajevi “karoši”, odnosno smrti na poslu od prevelikog umora, a brojni radnici osjećaju krivicu ako rano odlaze sa posla.

Japanci su prošle godine iskoristili svega polovinu svojih odmora, za razliku od Francuza i Njemaca koji su iskoristili cio odmor. Jedina zemlja u kojoj radnici koriste još manji dio odmora nego u Japanu je Južna Koreja.

Koliko svjetlosnih godina je Crna Gora daleko od Japana, kada su u pitanju radne navike i odnos prema obavezama, najbolje govore prepuni kafići i bašte, u radno vrijeme. Da ne pominjemo “spajanja” neradnih dana i praznovanja i kad treba i kad ne treba.

Za razliku od Japanaca koji na državnom posluostaju do kasnih večernjih sati, u crnogorskim ustanovama se “broje minuti” do kraja zvaničnog radnog vremena a nerijetko se odlazi i ranije. “Iskakanje” na kafu koje potraje satima, nešto je čemu se “čudom čude” ne samo Japnci, nego gotovo svi stranci koji se nađu u Crnoj Gori.