VELIKODUŠAN OGLAS Srbin iz Čikaga poklonio mercedes jednoj Dunji
Ako ste skoro stigli u SAD, nemate para, a potreban vam je auto, poklanjam „mercedes C280“ iz 1995. u voznom stanju. Uslov – obećanje da i vi pomognete nekome kad budete u mogućnosti!
Ovaj neobični oglas pojavio se prije dva dana na sajtu chicagodesavanja.rs, na kojem se informišu iseljenici iz Srbije u tom gradu. Dao ga je Igor Obradović (37), koji kaže da nije očekivao toliko interesovanje.
– Znajući koliko je ovdje teško kad tek dođete, poželio sam da poklonim „mercedes“ kojim sam se doskora vozio na posao i možda započnem neki novi lanac pomoći, ne sluteći da će to naići na takvu medijsku pažnju – priča Igor za “Blic”.
Iako je riječ o „mercedesu“ starom dvadeset godina, javilo se više od 50 zainteresovanih.
– Djevojka po imenu Dunja se javila prva i njoj sam poklonio automobil. Poslije njenog poziva moj telefon ne prestaje da zvoni, ljudi su bojažljivo i sa nevjericom pitali. “Da li zaista poklanjate auto?” Ne mogu prežaliti što nisam imao bar još neki da poklonim! – kaže Igor.
Rodom iz Kragujevca, Igor je u Čikago došao 2001. godine. U Čikagu mu je najuža porodica, roditelji, sestra, a prije četiri godine rodila mu se ćerkica Anđelina.
– Kao i većina naših koji dolaze ovdje, i ja sam prošao sve zanate i na kraju završio kao vozač kamiona. Imam malu firmu sa samo jednim zaposlenim, a to sam ja – priča Igor.
Dunja je u SAD od maja prošle godine. Radi u restoranu sa meksičkom hranom. U Americi je za opstanak automobil neophodan, kao voda, hrana i krov nad glavom.
– Oglas sam vidjela u petak ujutro i odmah pozvala. U sebi sam pomislila: ”Ma, nema ništa od ovog, nisam ja te sreće! Poslije pola sata javio se Igor i rekao mi da sam ja prva koja se javila na oglas i da je ‘mercedes‘ moj“, opisala je Dunja za “Blic” kako je došla do točkova koji život znače.
Automobil je preuzela u nedjelju, na Vaskrs.
– Najveća nagrada mi je sjaj u očima Dunje kad je shvatila da je automobil stvarno tu – rekao je Igor.
Dunju je Igorov potez uvjerio da postoje ljudi spremni da pomognu, a da zauzvrat ne traže ništa.
– Nadam se da ću i ja jednom moći nekome da pomognem i da ga učinim srećnim kao što je Igor mene – kaže Dunja.
Otkad je prije 14 godina otišao, Igor nije ponovo dolazio u Srbiju.
– Šanse da se vratim su veoma male. Srbija je u srcu jedina domovina, ali je neuređena. Sa druge strane, ono što je ovdje standard u Srbiji je luksuz. Nisam siguran ni koliko bismo, poslije 14 godina, bili prihvaćeni, jer znate kako se kaže: ovdje stranac, tamo Amerikanac – kaže Igor.
