Ime mi je Milorad, svi me zovu Nenajed

Postoje u bajkama likovi izjelica koji se nikako ne najedu, ma koliko jeli. Međutim, apetit i gurmanluk Milorada Mićuna Damljanovića (48), koji za jedan jedini obrok poslije predjela može da “smaže” cijelo pečeno jagnje ili prase, samo naizgled liče na takvu bajku.

Jer, Mićun je stvaran, a ješan je za priču. Pravi fenomen! Kao izjelica, pročuo se zavičajem, mnogim krajevima Balkana, a dobro ga pamti i Pariz, svjetska gurmanska prijestonica.

Na rodnom Galiču iznad Gornjeg Milanovca, gdje živi sa majkom Olgom, davno su mu prišili nadimak Nenajed. “Eno ga onaj koji ne može da se najede”, kažu, a on se ponosi. Naš neobični sagovornik, diplomac Više saobraćajne škole, dugo je bio auto-instruktor, vozač kamiona teškaša, sada je na birou, nezaposlen, bavi se poljoprivredom. Radio je i kao mesar u jednom restoranu, ali je taj ubrzo zatvoren.

– Ne zbog moje ishrane, nego zato što je gazda promijenio djelatnost – veselo priča Mićun Nenajed i nastavlja svoju ispovjest neprevaziđenog sladokusca.

A ispovijest seže u doba kad još bijaše petogodišnjak.

– Tada, jedno veče mati i otac Milovan postaviše na trpezu ogromno pečeno pile, rekoše tri godine starijoj sestri Violeti i meni: “Večerajte, mi ćemo kad namirimo stoku” – pripovijeda Mićun.

– Vrate se, imaju šta da vide: od pileta ostale samo kosti! Cijelog sam ga smazao, sestrica pojela malo, mi lažemo da smo dali psima, oni ne vjeruju. Sjutradan, ispeku drugo. Naočigled svih ukućana sam smazah i to! Tako je otkriven moj “talenat”.

Poslije, nije bilo nedjelje da otac nije klao jagnje ili prase. Dođe i punoljetstvo, sve u tom maniru. Jednom, čekamo goste, otac ispekao veliko jagnje, prislonio ga na ražnju uz plot. Slasno, oči mi ga “jedu”… Ne odoljeh. Odsječem komadić, pa još jedan i tako redom… Kad se tata, zauzet poslom, vratio za sat i “kusur”, zatekao je samo glavu i kostur! Psuje, galami, al` šta će kud će, brže-bolje kolje i peče drugo… Nisam štedio na hrani ni kao student, ni kasnije radeći. Nikada se nisam takmičio, jedem obilato samo za svoj “ćeif”.

– Za krsnu slavu obavezno pečem dva najbolja jagnjeta i prase – nastavlja Mićun. – Za zimnicu sam zaklao četiri svinje od po 250 kila i dvije manje, zamrzivači su puni mesa. Zaradim novca za to, imam malu kovačnicu, koljem svinje po selima, orezujem voćke, finansira me i sestra. Jedan drugar i ja ljeti pojedemo sira i kajmaka za predjelo, ne znam tačno koliko kila, pa cijelo prase od 20-22 kila, za desert lubenicu desetkilašicu. Slatko sam posrčem lonac pasulja od deset litara. Vozio sam šlepere u Pariz. Čuj, Francuzi žderonje?! Kad vide koliko brdo čalabrcnem za doručak, svi “junaci” nikom ponikoše!

Na svadbama, zna se: Mićun je, što se potrošnje đakonija tiče, najuvaženiji gost.

– Desilo se samo jednom da mi jedan domaćin, namćor i škrt, unaprijed reče: “Ti kod mene na svadbu ne dolazi!” A i što bih, kad je takav – veselo zaključuje Mićun.

POTPUNO ZDRAV

– Laboratorisjski drugi nalazi kažu: potpuno sam zdrav, bez viška masnoće u krvi, holesterola, triglicerida…!  Valjda zato što se stalno krećem, radim fizički. Težak sam 140 kilograma. Pijem umjereno, pokoji aperitiv za bolji apetit i da gasim žeđ, ne opijam se. Gastritis, šta je to? – priča Mićun Nenajed o svojoj svakodnevici.

(Novosti)

 

 

loading...

Slične Objave

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
Close
Close