Gavrilo za deseti rođendan ima samo jednu želju, a to nije lap top ili ajfon! - Volim Podgoricu

Gavrilo za deseti rođendan ima samo jednu želju, a to nije lap top ili ajfon!

Podgoričanin Gavrilo Korać danas puni deset godina i ima samo jednu želju: da njegov tata dobije posao kako bi njegov tri godine stariji brat Mihailo i on mogli da nastave da treniraju košarku koju mnogo vole.

Četvoročlana porodica Korać živi u podgoričkom naselju Murtovina kao podstanari. Podstanari su oduvijek, kaže majka Daliborka, ali su do sada uvijek mogli redovno da plaćaju kiriju i podmiruju troškove skromnog života.

“Ali sada je sve postalo nemoguće, pa čak i to da ja idem na pregled u Brezovik, zato što nemam 15 eura za troškove puta. Djeca ne idu na trening iako sport obožavaju, računi za struju i vodu su se nagomilali, kiriju nijesmo platili nekoliko mjeseci, a da ne pominjem dug u prodavnici i pozajmice kod prijatelja i rođaka”, ispričala je Daliborka volonterima Banke hrane.

Od stresa od nemaštine dobila je sarkoidozu, autoimunu bolest, i provela izvjesno vrijeme na lijećenju u Brezoviku. Bolest se aktivira od stresa i napetosti, a toga, nažalost, posljednih sedam mjeseci ima mnogo u porodici Korać.

Sve je počelo kada je Daliborkin suprug i Mihailov i Gavrilov otac Vuksan, pedesetdvogodišnji školovani konobar, nakon mnogo odlaganja, u novembru prošle godine morao da pođe na operaciju bruha. Kako operacija nije urađena blagovremeno, došlo je do komplikacija i morala je da se uradi još jedna. Nakon toga je slijedio period oporavka, svakodnevno previjanje rane u bolnici, a porodica je ostala bez ikakvog prihoda. Pozajmljivali su novac iz mjeseca u mjesec za plaćanje stana, račune i hranu, nadajući se da će se Vuksan brzo oporaviti i nastaviti da radi.

 

Restoran u kojem je radio u međuvremenu se zatvorio, a on je kucao na mnoga vrata u potrazi za poslom. Odbijan je uglavnom zbog godina.

“Niko to otvoreno ne kaže, već samo odgovore: ‘Javićemo vam se’, a to se nikada ne desi”, priča Vuksan.

Ovaj skromni čovjek je “ispekao” zanat profesionalnog restoranskog konobara radeći po renomiranim hotelima na Hrvatskom primorju do početka rata, a nakon toga je radio u mnogim prestižnim restoranima u Podgorici.

“Uvijek su bili zadovoljni mojim radom i vlasnici i gosti. Ja svoj posao volim i mislim da ga obavljam profesionalno. Želim samo da dobijem šansu da pokažem šta znam i siguran sam da će posao biti moj”, kazao je Vuksan.

Posao bi Vuksanu i njegovoj porodici donio novi život, vraćanje nagomilanih dugova… U ovom trenutku svi su tužni i brižni.

Brinu se i Mihailo i Gavrilo, dva predivna dječaka, odlični đaci i veliki ljubitelji sporta. Skromni, žele iste stvari kao njihovi vršnjaci, ali, nažalost, mnogi školski izleti i košarkaški kampovi su prošli bez njih. Na treninge ne idu već pola godine jer treba da plate članarinu.

“Sjutra je tvoj rodjendan”, rekli smo Gavrilu. “Šta bi želio da dobiješ? Šta ćeš poželjeti kada ugasiš svjećice na torti?”

Pogledao nas je tužnim očima, sagnuo glavu ka podu i, jedva progovorivš, rekao da ima dvije želje – da tata dobije posao, a brat i on opet krenu na trening. 

Majka Daliborka je rekla da nema duvanja svjećica, jer nema ni torte… 

Banka hrane CG je kontaktirala radionicu za izradu kolača i torti “Markiza” i Natašu Krkeljić koja je više puta do sada donirala djeci rođendanske torte. Vlasnica radionice je sa zadovoljstvom prihvatila da Gavrila obraduje na ovaj način. 

Za rođendanske poklone nijesmo morali ni da pitamo…

Ova porodica ne može da dobije socijalnu pomoć jer su mogući nasljednici imanja na selu. Imovinski postupak jos nije pokrenut. “Imanje je uknjiženo na pokojnog oca, a nas četvoro smo potencijalni nasljednici. Imanje nema vrijednost – ne može da se proda niti da se živi od njega. Ali, eto, nekih 100 kvadrata viška, koje će nekada biti uknjiženo na moje ime nas sprječava da dobijemo ovu vrstu pomoći”, pojasnio je Vuksan.

Banka hrane je zamolila sve ljude dobre volje, posebno vlasnike i menadžere restorana i hotela, da daju priliku Vuksanu Koraću da pokaže svoju profesionalnost, jer će sigurno dobiti dobrog i pouzdanog radnika, a njegovoj porodici će dati šansu da nastave život dostojan čovjeka.

Pomoć bilo koje vrste je dobrodošla ovoj porodici – hrana, higijenska sredstva, obuća, odjeća, novac…

Žiro-račun kod Societe generale bank je 907-55001-1701-201-0034692.9 na ime Daliborka Korać.

Svi koji žele i mogu da pomognu, kontakt porodice mogu da dobiju na e-mail [email protected], na Facebook stranici https://www.facebook.com/banka.hrane u inboxu, ili putem telefona na broj 069495680.

“Rad Banke hrane mozete pratiti na sajtu www.bankahrane.me , kao i na fb stranici i vidjeti probleme s kojima se suočavaju brojne porodice”, saopšteno je iz te organizacije.

Banka hrane Crne Gore je uputila pismo ministarki rada i socijalnog staranja Zorici Kovačević sa prijedlozima kako pomoći ugroženim porodicama u državi. Odgovor još nijesu dobili.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com