Prva beba migranata rođena u Njemačkoj, dobili smještaj i novčanu pomoć

U prihvatnom centru u njemačkom gradu Braunšvajgu prije nekoliko dana rođena je prva beba, čiji su roditelji iseljenici iz Crne Gore.

Bračni par iz Bijelog Polja dobio je ćerku, ali i smještaj u blizini Minhena, novčanu pomoć i boravak na šest mjeseci.

Međutim, pitanje je šta će se desiti sa ostalim iseljenicima iz Crne Gore, s obzirom na jasne poruke njemačkih zvaničnika –  migranti koji napuštaju zemlje kandidate za EU neće dobiti politički azil.

Ipak, Idriz K. iz Rožaja se nada da će ostati u Njemačkoj: ”Ali kako god da bude, nikako ne možemo biti na gubitku. Za četiri mjeseca smo uštedjeli 2.600 eura, što je suma koju u Crnoj Gori nikada nismo imali odjednom u kući. Da nas sjutra vrate, imaćemo od čega da živimo bar pola godine“.

Idriz K. je u januaru sa suprugom i troje djece otputovao u njemački grad Braunšvajg, a početkom maja je tamo i zvanično podnio zahtjev za politički azil.

„U novembru prošle godine su nam ukinuti socijala i dječiji dodatak uz obrazloženje da smo supruga i ja sposobni za rad. Odjednom smo, kao podstanari, ostali bez ikakvih primanja. Nijesmo imali ni za kiriju, ni za hranu, a uprkos tome što smo  prvi put u životu imali napismeno potvrdu da smo sposobni za rad, niko nije htio da nas zaposli. Čuli smo da su neki naši sugrađani, u potrazi za boljim životom, otišli u Njemačku na azil.

Kako nijesmo imali šta da izgubimo, krenuli smo za njima“, priča on.

Zasada se, tvrdi on, nijesu pokajali. Manje od mjesec dana su proveli u prihvatnom centru, nakon čega su dobili trosoban stan u blizini Hanovera i socijalu od 1.400 eura.

„U stanu smo zatekli potpuno nov namještaj. Imamo apsolutno sve, osim mašine za pranje posuđa. Od prvog novca smo vratili ono što smo pozajmili za karte, a onda počeli i da štedimo. To nije teško, s obzirom na to da je hrana ovdje jeftinija. Prvi put poslije četiri, pet godina mogao sam da priuštim da djeci kupim prve jagode i trešnje. To me je natjeralo da se još više zamislim, gdje mi to uopšte živimo i kakvu budućnost očekujemo za svoju djecu ako su nam sezonsko voće i povrće luksuz.“

Najmlađe dijete Idriz je upisao u vrtić, a dvoje starijih u školu. Brzo su se, ističe, prilagodili.

„Ako budemo morali da se vratimo, biće to ravno smrtnoj presudi“, kaže Idriz K.

Besparica i nemogućnost adekvatne ljekarske njege natjerala je i Bajra Ličinu iz sela Korita kod Bijelog Polja da u invalidskim kolicima, sa suprugom i troje djece otputuje u Braunšvajg.

„Bajro je obolio prije 15 godina i tada su mu odstranjene obje noge. Iako nepokretan, punih 13 godina je bezuspješno pokušavao da ostvari pravo na tuđu njegu i pomoć, koje su mu odobrene tek lani. Petočlanu porodicu smo prehranjivali sa oko 120 eura. Nijesmo imali sredstava za Bajrovo liječenje zbog čega smo prodali kravu i tele. Neposredno prije odlaska u Braungšvajg podnio je zahtjev za jednokratnu pomoć koja mu nije odobrena uz obrazloženje da nemaju para. To je bio okidač zbog kojeg smo donijeli najtežu odluku u životu – da napustimo svoje ognjište“, ispričala je Mujersira, Bajrova supruga sa kojom su “Vijesti” stupile u kontakt posredstvom NVO Euromost.

“Naši ljudi sa sjevera odlaze u Njemačku i traže azil jer su diskriminisani, jer im se masovno krše ljudska prava, izloženi su asimilaciji od strane crnogorskog režima”, poručio je poslanik Demokratskog fronta Nebojša Medojević.

Fejzić poziva Rožajce da ostanu i krivi državu za iseljavanje?

Reis islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić je u petak na džuma namazu (centralna molitva muslimana) u rožajskoj džamiji „Sultan Murat Drugi“ pozvao sugrađane da ne odlaze u azil. Više sagovornika „Vijestima“ je potvrdilo da je Fejzić rekao da je za masovno iseljavanje kriva i država. Od okupljenih vjernika je tražio da čuvaju suprugama i ćerkama moral.

Reis nije odgovarao na pozive „Vijesti”.

Po dolasku dobio i liječenje

Bajro i Mujesira i njihovo troje djece su trenutno u prihvatnom centru odakle očekuju premještaj u uslovniji prostor.

„Odmah po dolasku je čitav tim ljekara kompletno pregledao Bajra i dobio je svu potrebnu zdravstvenu zaštitu koju u Crnoj Gori nismo mogli ostvariti iz više razloga, a najviše jer nismo imali para. Iako još nijesmo dobili stan, prezadovoljni smo i nipošto ne bismo voljeli da se vratimo, jer ne bismo imali od čega da liječimo Bajra zbog čega bi mu i život bio ugrožen“, rekla je Mujesira.