Ode jedan, dođu 3……KILOGRAMA!

Koliko ste samo časopisa sa naslovom “Proljećna dijeta” kupili do sada? Da li znate da je posle novogodišnjih praznika najtraženija riječ na internet- pretraživačima upravo ta veličanstvena – DIJETA ?! Koliko ste puta od svog trenera u teretani zahtijevali “savjet za skidanje viška masnih naslaga sa stomaka?” Dobro, recimo da ste se odlučili za jednu od njih, bilo kao novogodišnju ili proljeću odluku. Najzad ste redukovali tjelesnu masu, naravno nikada do zadovoljavajućeg nivoa, pogledali se u ogledalo i jednostavno nezadovoljno prećutno sebi rekli :”Ne vrijedi, ja sam jednostavno takva konstitucija”. Dok ste trepnuli, kilogrami su se vratili, a što je još interesantnije, poveli su i još par njih sa sobom!

U čemu mi to griješimo? Zašto naši redukovani režimi ishrane samo privremeno djeluju?

Najprije, hajde da vidimo koji su sve razlozi zbog koji se odlučujemo da smanjimo tjelesnu masu, kako bismo razumjeli zašto nam na kraju manjka motivacije da ostanemo na tom putu. Jedni od najčešćih takvih, primarnih ciljeva su: fizički izgled, izbor garderobe, zdravlje, fizička kondicija, socijalni život, samopouzdanje, ali tu su i neke veće životne promjene koje nastupaju. Svaka promjena je motivisana diskomforom, tj. nekom našom nelagodnošću. Ako se povodom neke stvari osjećamo dovoljno loše, to će nas, neminovno pokrenuti na promjenu. Ljudi se teško opredjeljuju za tu promjenu, sve dok ne dožive neku, po njih, “ ozbiljniju” ugroženost. Vrsta te “ugroženosti”  može varirati od osobe do osobe, tj. od toga što ta osoba u datom momentu opaža kao “užasno”. Nekome, ona znači ozbiljni srčani problem, zbog koga mu je ljekar saopštio da mu je hitno potreban gubitak tjelesne mase, a drugima ona može biti, nekad i čisto socijalne prirode, koja tada postaje kritički događaj. Uzmimo za primjer neprijatnost na času baleta trinaestogodišnje djevojčice, kojoj je profesorica pred svima skrenula pažnju na “prevelik obim butina”.

Vodeći se drugim primjerom dolazimo do pojma tjelesne slike ( body- image), koja se razlikuje od pojma fizički izgled i igra značajnu ulogu u našim propalim pokušajima dijeta. Kako? Ona je subjektivna procjena, a odražava našu percepciju i stavove o sopstvenom tijelu i fizičkom izgledu. Djevojčica iz našeg drugog primjera vjerovatno će, barem u narednih par dana, misliti loše o svojim butinama. Kada ona odraste, ukoliko tu negativnu procjenu sebe bude održavala, ne postoji režim ishrane ili treninga koji će je zadovoljiti po pitanju izgleda njenih butina. Ova naša slika, vrlo često je negativnija od procjene (većine) ljudi. Uloga naše slike o tijelu u regulaciji kilaže od izrazitog je značaja. Jednom razvijena i održavana negativna slika o tijelu ( najčešće potrepljivana u nekoliko situacija tokom života), teško se mijenja i čini nefunkcionalnim naše pokušaje da je mijenjamo spolja. To i jeste nemoguće. Osobe oboljele od poremećaja u ishrani svoje djelove tijela vide kao “ogromne”, iako je realnost mnogo drugačija.

Faktori koji doprinose razvoju i održavanju negativne tjelesne slike variraju od generalnih socijalnih pritisaka (standarda privlačnosti) preko specifičnih pritisaka (određeni posao kojim se bavimo) do nekih, već gore navedenih kritičnih događaja u prošlosti.  Da li znate osobe koje se neprestano mjere, kupuju odjeću, izbjegavaju socijalna okupljanja iz ovog razloga? Ove osobe pribjegavaju tipičnom ponašanju izbjegavanja, koje svjedoči o negativnoj tjelesnoj shemi. Stalno su pred ogledalom, provjeravaju se i analiziraju djelove tijela. Uvijek nezadovoljne svojim izgledom, često će za svoje neuspjele pokušaje dijeta kriviti ruke koje “ni ovaj put nisu uspjele da se istanje!!!”.

Dakle, ne držimo dijete da bi popravili sliku o sebi! To se može uraditi i na mnoge druge načine!

Osnovna prepreka održavanju tjelesne mase su i nerealistični ciljevi. “Dobiću samopouzdanje ako smršam! Uspjeh zavisi od izgleda! Samo mršavi ljudi imaju uspješne partnerske odnose!”

Tu je takođe još i dugotrajno pridržavanje ekstremnim redukcionim režimima, o čijim se štetnostima vječito raspravlja na nutricionstičkom, ali i globalnom nivou( jabuka na dan, 1000kcal dnevno i sl.) Kada se jako dugo držimo ovih dijeta, teško je izaći iz začaranog kruga, jer ovdje pričamo o održavanju postignutog izgleda, a ne dodatnom gubljenju tjelesne mase.

Neprepoznavanje procesa održavanja kilograma nameće se, još uvijek, kao problem u fazi održavanja postignute kilaže. Međutim, ohrabrujući podatak i jeste da postoji veliki broj izvora koji nas uče zdravim načinima života.

Potrebno je ipak zapamtiti : Održavanje kilograma je manje potkrepljujuće od mršavljenja. Proces održavanja je neograničenog trajanja. Potrebno je prihvatiti kilažu i oblik tijela do kojeg se realno stiglo, a koji je na početku možda bio procijenjen kao nepoželjan. Osoba koja je zadovoljna i umjerenim gubitkom kilograma ima više šansi da dugotrajnije održi kilažu.

Dakle, naša očekivanja su ta koja imaju ključnu ulogu u većini stvari, pa i u ovoj “vječitoj borbi”. Zato prije nego što se odlučimo za bilo kakav režim kojeg ćemo se pridržavati, bitno je da postavimo sebi nekoliko pitanja:

Kako biste voljeli da su stvari drugačije?

Šta bi bilo dobro ako biste … ( izgubili 10kg)?

Šta vas ohrabruje da ćete sprovesti promjenu ukoliko se odlučite za nju?

Šta mislite da bi moglo da vam pomogne ako odlučite da mijenjate ponašanje na ovaj način?

Šta ste spremni da učinite sada?

Nije teško. Pokušajte. I…SREĆNO!