Sutra je Vidovdan i očekuju se oblaci zbog rodne zemlje! - Volim Podgoricu

Sutra je Vidovdan i očekuju se oblaci zbog rodne zemlje!

Srpska pravoslavna crkva obilježiće sjutra Vidovdan, praznik posvećen Svetom velikomučeniku knezu Lazaru i svim srpskim mučenicima koji su poginuli u Boju na Kosovu 1389. godine.

Na liturgijama u svim pravoslavnim hramovima pominje se stradanje koje je ostavilo vječnu poruku na istoriju, etiku i tradiciju srpskog naroda.
Vidovdan ili praznik sjećanja na kosovsku pogibiju obilježen je crvenim slovom u kalendaru SPC, a za naziv praznika vezuje se Sveti Vid koji je, prema “Prologu” vladike Nikolaja Velimirovića, porijeklom sa Sicilije.
Ovaj svetitelj hrišćanstvo je zadužio podvizima u vrijeme cara Dioklecijana, velikog progonitelja hrišćana.
Isti datum u kalendaru SPC pominje se i kao praznik starozavetnog proroka Amosa – slave srpskog kneza Lazara koji je poginuo na taj dan, a u navečerje praznika se sa svojim velmožama pričestio u crkvi Samodreži na Kosovu.
Prema “Prologu”, SPC istog dana slavi i svog patrijarha Jefrema, koga je Sabor izabrao 1375. godine i koji je “1382. venčao kneza Lazara za cara”.

Kao što hrišćani u stradanju i vaskrsavanju Isusa Hristosa vide nadu za bolja vremena, tako je i ova bitka nosila nadu za neko buduće oslobođenje cijele nacije.

Za ime kneza Lazara Hrebljanovića, kosovske junake i bitku vezane su mnogobrojne legende, pa i kosovski ciklus srpske epske poezije koji je sačuvao od zaborava veliki deo srpske istorije prije i poslije pada Srbije pod vlast Otomanske imperije, u kojima se Kosovo, uz pravoslavlje i svetosavlje, slavi kao nepresušni izvor srpske duhovnosti.

Prema predanju crkve, uoči boja na Kosovu knezu Lazaru se javio anđeo Gospodnji, a njegove riječi zabilježio je narodni pesnik: “Kojem ćeš se privoljeti carstvu dal’ zemaljskom ili nebeskome?”

Narodni pjesnik bijleži istovremeno i reči čovjekoljubivog i hristoljubivog Lazara koji poziva srpske vitezove da se “kao Hristovi ratnici” suprotstave najezdi “Alahovih ratnika”: “Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka”.

Nadirućoj turskoj vojsci predvođenoj sultanom Muratom, na području rijeka Sitnice i Laba suprostavila se mnogo manja srpska vojska predvođena knezom Lazarom Hrebeljanovićem.

Duge pripreme i na srpskoj i na turskoj strani govorile su jasno da se radi o velikoj borbi. To se videlo već i po tom što su na bojno polje krenula i oba vladara lično – knez Lazar i sultan Murat sa dva sina Bajazitom i Jakupom.

Podudarnosti kosovskog i hrišćanskog mita su očigledne: knez Lazar između carstva zemaljskog i nebesog bira ovo drugo, kneževa večera uoči boja jeste kao poslednja (tajna) Hristova večera, Vuk Branković proizveden je u Judu, Miloš Obilić, koji je ubio Murata, proizveden je u Svetog Petra koji brani Hrista u Gestimenskom vrtu, a Kosovka djevojka je novozavetna žena mironosnica.

Nakon bitke tijelo kneza Lazara je sahranjeno u njegovu zadužbinu, manastir Ravanicu, da bi u seobi Srba pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem bilo prenijeto u fruškogorski manastir Vrdnik.

Lazareva žena kneginja Milica, posle muževljeve pogibije se monaši i uzima ime Jefimija, a po predanju, zajedno sa ženama poginulih srpskih vojnika, osnovala je manastir Ljubostinju.

Sveti knez Lazar, zadužio je pravoslavnu crkvu boreći se za hrišćanstvo i gradeći crkve i manastire. Njegove zadužbine su manastiri Gornjak i Ravanica, koja je posvećena Svetom Vaznesenju Gospodnjem, gde danas počivaju njegove svete mošti, vraćene 1989. godine, na 600. godišnjicu Kosovske bitke.

Na srpskim pravoslavnim ikonama Sveti velikomučenik Lazar predstavljen je u carskom vizantijskom ornatu, bez krune, sa krstom u desnoj ruci i svojom odsečenom glavom u levoj, kao simbol mučeničke smrti.

Sjećajući se jedne od najvećih pogibija srpske vojske i srpskih velmoža na čelu sa knezom Lazarom Hrebeljanovićem, 1389. godine, srpski narod slavi moralnu pobedu kosovskih junaka, koje je SPC svrstala u red velikomučenika koji su se kao posljednje hrišćansko uporište suprotstavili najezdi islama i nadmoćne Otomanske imperije.

Na mjestu bitke na Gazimestanu kao endemska vrsta postoji crveni kosovski božur, a po narodnom vjerovanju u ponoć, uoči Vidovdana, rijeke postanu crvene i poteku uzvodno.

Vidovdan nije praznik radosti, ne igra se i ne pjeva, a ljudi se prisjećaju palih ratnika i obilaze njihove grobove. Običaj zemljoradnika je da tog dana procjenjuju kakva će biti ljetina.

Vjeruje se da će najbolje roditi strana sa koje se prvo pojave oblaci. Ako nema oblaka, vjeruje se da godina neće biti rodna. U nekim djelovima Srbije seljaci se trude da poljske radove završe prije Vidovdana.

 

2 komentara

  1. An impressive share, I just with all this onto a colleague who was performing a little analysis for this. Anf the husband the fact is bought me breakfast simply because I discovered it for him.. smile. So permit me to reword that: Thnx for that treat! But yeah Thnkx for spending time to go over this, I find myself strongly about it and enjoy reading on this topic. Whenever possible, as you become expertise, could you mind updating your website to comprehend details? It’s extremely ideal for me. Huge thumb up for this short article!

  2. I have not been around your site for very long. I recollect browsing it a whilst back, but that had been a lengthy time ago so I forgot the scenery lol. I am happy that I am returning to this fantastic write-up! Best of all I love the things you stated in the conclusion! I believe everyone will undoubtedly be very best off just performing them. There all of the successful company need.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com