VATIKAN: Nema čuda u Međugorju
Vatikanistkinja Serena Santini, stručnjkak za pitanja Vatikana, pišući za italijanski list “Il Giornale”, prenijela iz svojih izvora u Kongregaciji za nauk vjere da je stav te organizacije Vatikana prema ukazanjima Bogorodice u Međugorju apsolutno negativan. Santini tvrdi da je Kongregacija zabranila da se ubuduće iznose u javnost sadržaji ‘navodnih Bogorodičinih poruka’.
Niti se međugorskim vidiocima ukazuje Bogorodica, niti katolički vjernici smiju padati pod uticaj ekstazama takozvanih vidjelaca pa ni razgovarati s njima, niti će Međugorje biti priznato kao svetište, ali ono može biti priznato kao mjesto molitve, “jer Bog zna da žanje i gdje nije sijao”, citira kardinala Gerharda Ludviga Milera, prefekta vatikanske kurijalne Kongregacije za nauk vjere, vatikanist Đanluka Barile, utemeljivač udruženja ‘Tu es Petrus’ i savjetnik za odnose s javnošću više kardinala.
Te Milerove riječi i tu odluku njegove Kongregacije – zasad još pod velom tajnosti (ali malo koja vatikanska tajna nije “procurila”) – Barile je u četvrtak objavio u svome dobro informiranom blogu “Dnevnik vatikanista”, pa su to odmah preuzeli mnogi portali po svijetu.
S druge strane, vatikanistkinja Serena Santini prenijela je da je stav Kongregacije za nauk vjere o Međugorju bio apsolutno negativan, da je ta Kongregacija odbila da prizna nadprirodnost “međugorskih fenomena”, da je odbila zahtjev onih koji navodno vide Gospu da župa sv. Jakova u Međugorju postane marijansko svetište, te da je potvrdila zabranu biskupima da u svojim dijecezama ugošćuju ljude kojima se ukazuje Gospa u svrhu javnog okupljanja i svjedočenja.
Santini tvrdi da je Kongregacija zabranila osobama koji vide Gospu da ubuduće iznose u javnost sadržaj “navodnih Bogorodičinih poruka” – i to je najvažnija novost, ako je istinita, jer dosad takve zabrane nije bilo. Zabrana se, po istom izvoru, temelji na ocjeni Međunarodnog istražnog povjereništva o “međugorskom fenomenu” (pod predsjedanjem kardinala Kamila Ruinija) da su navodne Gospine poruke teološki nekonsistentne, te da su vidjeoci djelovali radi svojih ekonomskih interesa, ulažući novac u hotele i putničke agencije radi iskorištavanja ekonomskog efekta “međugorskog fenomena”.
I po drugim izvorima Jutarni list saznaje da Povjereništvo smatra da ukazanja, pa i zato što još traju te zbog kontradikcija među onima što vide Gospu, “non constant de supranaturalitate” (nije im utvrđena nadprirodnost), da su poruke – osim nekih u prvim godinama – teološki nekonsistentne i banalne.
U zaključcima Povjerenipštva se, prema istom izvoru, navodi da se nikada dosad nijesu vidjeli ljudi koji ztvrde da im se ukazala Bogorodica koji zarađuju na svojim navodnim viđenjima, pa se stoga opravdano dvoji: vide li njih šestoro zaista nešto, ili lažu da bi animirali što veći broj hodočasnika da putuju preko njihovih agencija i noćili u njihovim hotelima?
Povjereništvo je vidjeocima predbacilo međusobno sporenje, neposlušnost mjesnom biskupu ordinariju Ratku Periću i, napokon ali ne na zadnjem mjestu, neposlušnost Papi koji im je, posredovanjem baš Ruinijeva povjereništva, uzalud naredio da mu isporuče “Deset tajni” koje im je navodno povjerila Bogorodica.
I dok Vatikan o tome službeno ćuti – kao i obično kovitlaju se pretpostavke, pa i potpuno oprečne. Vatikanista torinskog lista “Stampa” Andrea Tornieli tvrdi da Kongregacija za nauk vjere nije uopšte raspravljala o Međugorju, dok drugi poznati vatikanista Ignjacio Ingrao tvrdi da zaista jeste.
Niko, međutim, nije opovrgnuo indiskrecije o stavovima Povjereništva koje su u ovom tekstu navedene. Niti je moguće osporiti da papa Franjo te zaključke već neko vrijeme ima u rukama. A nije moguće opovrgnuti ni da je Papa nakon toga rekao što je rekao – a nešto dosad sigurno jeste.
Sâm Papa je jasno i javno izrazio nevjericu u nadprirodnost “međugorskih fenomena” u dva navrata: pretprošle godine je rekao da Bogorodica nije šefica poštanske kancelarije da bi svaki dan slala poruke, a ovaj mjesec je ironično govorio o nekim ljudima kojima se ukazuje Gospa preko kojih da stižu Gospine poruke u unaprijed zakazan dan i sat, ma gdje se vidjelac zatekao.
(Jutarnji list)
