UPCG: Vrijeme je da konačno imenujemo one koji brukaju savjesne poslodavce

Umjesto konstantnog prozivanja jednog te istog dežurnog krivca isključivo “poslodavca“ za sve nepravde ovoga svijeta, vrijeme je da konačno, jasno i glasno, imenujemo one koji ne postupaju u skladu sa zakonom, odnosno ne izvršavaju svoje obaveze ili ovlašćenja, navodi se u saopštenju Unije poslodavaca Crne Gore UPCG povodom medijskih napisa o slučajevima diskriminacije na radu.

“Konstantno insistiramo na uređenju dobrih poslovnih odnosa u kojem postoje pravila, ali i pripadajuće odgovornosti i sankcije  i za poslodavce i za zaposlene i za predstavnike nadležnih institucija i tijela zaduženih za kontrolu. U svim tim grupacijama niti su svi „dobri“, niti su svi „loši“ “, ističe se u saopštenju.

Kako kažu, u poslednje vrijeme svjedoci smo sprovođenja svojevrsne organizovane kampanje i posebno naglašenog kritizerskog odnosa prema privrednim subjektima, a posebno poslodavcima koji posluju u privatnom sektoru.

“Takav jednostran pristup rezultira i vrlo upitnim zaključcima koji počivaju isključivo na anonimnim iskazima tzv. „zlostavljanih“ pojedinaca, što vodi stvaranju potpuno iskrivljene slike kojom se vrši svojevrsno etiketiranje i grupisanje poslodavaca i zaposlenih u samo dvije kategorije: onu „lošu“ koju, po pravilu, čine poslodavci (moberi), te onu „dobru“ koju čine zaposleni (žrtve mobinga)”, dodaje se u saopštenju.

Ipak, navode u UPCG, postoje i oni drugi, dobri primjeri brojnih preduzeća koja konstantno razvijaju sopstvene politike za implementaciju načela jednakosti i nediskriminacije, što potvrđuje ne samo njihov odgovoran odnos, već i postupanje koje prevazilazi puko poštovanje slova zakona.

“Zbog tuđeg, nesavjesnog postupanja, i takva preduzeća, potpuno nezasluženo, postaju “krivci”. To je opasan i višestruko kontraproduktivan pristup, štetan podjednako i po one koji ga praktikuju i one u čiju se zaštitu staje, ali i po ukupno društvo”, ocjenjuju oni.

UPCG ističe da su mobing i diskriminacija na radu teme koje ne dozvoljavaju nikakvu generalizaciju, te da se ni pojmovno ni suštinski ne smiju miješati sa pravima i obavezama iz radnog odnosa.

“Ako smo dovoljno iskreni i pogledamo svoje okruženje, vrlo lako ćemo prepoznati kako one stručne, savjesne, vrijedne i odgovorne radnike, tako i one druge – nestručne i neodgovorne, koji izbjegavanjem ili kršenjem radnih obaveza, zloupotrebom bolovanja i sličnim nesavjesnim postupanjima nanose štetu poslodavcu i čitavom kolektivu, a posebno svojim prvim kolegama i saradnicima koji, preuzimajući njihove nezavršene poslovne obaveze, snose dodatan teret njihovog nerada”, ističe se u saopštenju UPCG.

No, prema riječima UPCG-s, čini se da je ugodnije i popularnije napraviti klasičnu zamjenu teza i kazati kako je davanje otkaza bez zalaženja u razloge za donošnje takve odluke čin mobinga, što je, kako ocjenjuju, apsurd, ali i potvrda nerazumijevanja suštinskog značenja pojmova mobinga i diskriminacije na radu.

“Umjesto da zaposleni koji trpi mobing ili smatra da je diskriminisan, uz podršku svojih sindikalnih predstavnika, takav slučaj prijavi nadležnim institucijama, on od toga odustaje i odlučuje se („zbog straha od moguće odmazde“) za anonimno obraćanje putem medija. Umjesto zaštite konkretnog zaposlenog, ovakav postupak dovodi do svojevrsne satanizacije cjelokupnog realnog sektora u kojoj svi privrednici odjednom postaju „robovlasnici“, radnici „žrtve“, a država nijemi posmatrač koji žmuri nad slučajevima diskriminacije i ugroženih prava iz radnog odnosa”, zaključeno je u saopštenju.