BIOŠKOVIĆ: Problem nije hiperprodukcija magistara i doktora, već kako su to postali

Problem u Crnoj Gori nije hiperprodukcija magistarskih i doktorskih zvanja, tačnije broj studenata koji su stekli zvanje magistra i doktora nauka, već način na koji su ove diplome stečene, kao i kvalitet nastave koji se realizovao na ustanovama visokog obrazovanja, što se vezuje za priznavanje inostranih diploma sa pojedinih fakulteta, smatra ministar prosvjete Predrag Bošković.

„Cilj Bolonjske deklaracije, između ostalog, je bio povećanje efikasnosti studiranja, što je postignuto uvođenjem ovog načina studiranja. Nažalost otvaranje novih radnih mjesta, zbog svjetske ekonomske krize, nije pratilo trendove studiranja. Ono što je bio glavni problem kod uvođenja Bolonje jeste nepoštovanje principa vezano za broj studenata na fakultetskim jedinicama. To je direktno uticalo na kvalitet nastave, jer se ona može izvoditi samo ako časove pohađa optimalan broj studenata“, rekao je u intervjuu Pobjedi Bišković.

Zato su, kako je istakao, napravili određene reforme po pitanju upisne politike donošenjem Rješenja o sprovođenju postupka dopune licence UCG, odnosno utvrđivanja broja studenata za organizacione jedinice za koje do 30. oktobra 2014. godine licencom nije bio propisan broj studenata za upis u pr vu godinu studija.

„Ono što i jeste cilj reforme UCG je da stvorimo još kvalitetnije uslove studiranja za naše studente koji će im omogućiti sticanje znanja, vještina i kompetencija što će im omogućiti da budu konkurentni i na tržištu rada van granica naše države, što omogućava Bolonjski princip studiranja ako se pravilno primjenjuje“, naglasio je on.

Najavljena je provjera diploma pojedinih fakulteta u regionu. Odgovarajući na pitanje ima li na toj listi crnogorskih fakulteta  Bošković je naglasio da je činjnica da i zemlje u regionu imaju probleme sa diplomama koje dolaze sa fakulteta koji imaju licencu za rad u matičnoj zemlji, koja sama kreira mjerila za kvalitet, a čiji se kvalitet organizovanja i izvođenja ili neizvođenja nastave dovodi u pitanje.

„Sa takvih fakulteta nam u vrlo kratkom roku stiže veliki broj diploma što nas sve navodi na sumnju u kvalitet nastave koja je na njima izvođena. Ovo jeste regionalni problem i za njegovo rješavanje je potrebna saradnja, pa je dogovoreno da se u njegovom rješavanju ide kroz rangiranje visoko obrazovnih ustanova, ali i uspostavljanjem regionalong okvira kvalifikacija. Međutim nije samo regionalna saradnja dovoljna za njegovo rješenje. Potrebno je da zemlje u nacionalnim zakonodavstvima unesu odredbe kojima će se tražiti od ustanova visokog obrazovanja da ispunjavaju najstrože kriterijume za akreditovanje i licenciranje, što ćemo mi svakako uraditi“, smatra on.

Na konstataciju da se čini da nikada nije bilo lakše postati magistar ili doktor nauka u Crnoj Gori Bošković je rekao da je crnogorsko visoko obrazovanje je omogućilo svršenim studentima da na našim univerzitetima završavanju postdiplomske studije koje podrazumijevaju specijalističke i magistarske, kao i doktorske studije.

„Mladi prate trendove u obrazovanju, mnogo je veća mobilnost nego ranije i ono što je pozitivno jeste njihova želja za usavršavanjem, čemu teže i njihovi vršnjaci širom svijeta. Kao država želimo da školujemo kadar koji će biti konkurentan na tržištu rada i obrazovanja, i kojem će se omogućiti kvalitetna nastava na ovim studijskim nivoima. Ja bih ipak rekao da problem nije hiperprodukcija, tačnije broj studenata koji su stekli zvanje magistra i doktora nauka, već način na koji su ove diplome stečene, kao i kvalitet nastave koji se realizovao na ustanovama visokog obrzovanja, što se vezuje za priznavanje inostranih diploma sa pojedinih fakulteta. Što se tiče Crne Gore analize koje su radili međunarodni eksperti za visoko obrazovanje u okviru porojekata ,,Visoko obrazovanje i istraživanje za inovacije i konkurentnost“, koji se finansira iz kredita Svjetske banke, su ukazali da je mali broj doktora nauka u Crnoj Gori“, kazao je on.

Prema njegovim riječima svaka država želi da ima svoj kadar, ljude koji su eksperti iz pojedinih oblasti i koji svojim znanjima, vještinama i kompetencijama doprinose razvoju društva.