U OVOM SELU SVE DIJELE (PA I “ONO”): Lista čekanja za useljenje je podugačka!

U Tvin Ouksu, komuni u ruralnoj Virdžiniji, žive 92 odrasle osobe i 13 djece, a svoj životni stil nazivaju “pametnim siromaštvom”. Svakodnevno, mještani ovog seoceta zajedno sade povrće, voze zajedničke automobile, žive u zgradama sa još po 22 osobe, vode računa o svoj djeci kao o svojoj i, gle čuda, upražnjavaju poligamiju.

Svi dobijaju mjesečni džeparac od svega 103 dolara, za koji moraju da odrade 42 radna sata nedeljno. Niko od njih ne može da ima djecu dok za to ne dobiju posebnu dozvolu. A opet, uprkos svim ovim u najmanju ruku neobičnim okolnostima, lista čekanja za preseljenje u ovo mjestašce je podugačka.

Oni dijele baš sve – kuće, sve stvari u kući, odjeću, automobile, pa i djecu i seksualne partnere. Ali ovo je opšteprihvaćen način života stanovnika Tvin Ouksa, kojih je ukupno 105. I iako na granici siromaštva, svi ovdje žive u potpunoj harmoniji. Djeca se školuju kod kuće, odnosno u zgradi koja pripada komuni, a čim napune četiri godine moraju da rade sat vremena nedjeljno. Što su stariji, to se i radno vrijeme povećava. U poslove koje mještani obavljaju spadaju kuvanje, čišćenje, održavanje javnih prostora, muža krava, a moraju i da prave tofu sir i ležaljke od konopaca, koje potom prodaju i od toga se puni “budžet” ovog seoceta.

Iako niko od njih nema ama baš nikakve šanse da se obogati, mještane to ni najmanje ne brine niti interesuje jer, takođe, nikada neće biti siromašni ni nezaposleni.

Svi spavaju u malim sobama u zajedničkim domovima, prave sopstvene rasporede i pomažu da se vodi računa o 13 mališana koji ovdje žive. Ovo posebno odgovara onima koji ne bi mogli da priušte da im neko čuva dijete u “spoljašnjem svijetu”, poput samohranih majki.

– Divno je imati kuću sa tri spavaće sobe, sa mnogo divnog namještaja i velikim ormarima i sopstvenom veš-mašinom i svim tim luksuznim dodacima, poput klime, ali to je sve ništa u poređenju sa osjećajem pripadnosti, podrške i zajedništva – priča jedna od stanovnica Tvin Ouksa, Krifon Korpus, koja je napustila direktorsku poziciju u jednoj firmi luksuzne robe da bi se preselila ovdje sa bivšim mužem i njihovom 8-godišnjom ćerkom, Safo.

Ipak, iako im život olakšava činjenica da ne moraju da brinu o tome kome će povjeriti svoje dijete, to što moraju da traže dozvolu za razmožavanje veoma je neobično u današnje vreme.

– Rađanje djeteta nije nešto što možete uzeti zdravo za gotovo, što možete jednostavno sami da odlučite, jer ne finansirate vi to dijete. Budući da o njegovom životu brine cijela zajednica, onda je i ta odluka o njegovom rođenju na zajednici – priča stanarka Ketrin Simons.

Mnogi stanovnici imaju nekoliko momaka i djevojaka, nekada čak i uz supružnike, a smatraju poligamiju pozitivnom za razvoj djece.

– To čini roditelje snažnijima i spretnijima u komunikaciji – priča jedan stanovnik i dodaje:

– Zaista morate da unaprijedite svoje komunikacijske vještine da biste bili u poligamnoj vezi. A smatram da donosi sjajne stvari vašoj porodici i vašoj djeci.

Iako su običaji ovde veoma – neobični – postoji lista čekanja za preseljenje u ovu zajednicu, a potencijalni kandidati ne prolaze ni kroz kakva ispitivanja.

– Čitamo vijesti, vidimo da ima pucnjave u školama, nasilja na univerzitetima. Ipak, mnogi od nas smatraju da je ovo što radimo veoma razumno – pričaju stanovnici.

Ipak, nisu svi presrećni ovakvim životom. Imani Kalen (22) imala je problem jer nije bilo djevojaka njenog godišta dok je odrastala. Zato je kao tinejdžerka riješila da ode u državnu školu.

– Postajalo mi je sve teže da ostanem ovdje, a sve lakše da odavde odem – priča ona.

Inače, osnivači Tvin Ouks zajednice koristili su knjigu psihologa B.F. Skiner kao manifest ove komune 1967. godine. I budući da je, i pola vijeka kasnije, ova zajednica ostala mjesto zajedništva, saradnje, samoodrživosti i ljubavi, čini se da su, bar za ljude koji vole takav način života, uradili dobar posao.