SEKA SABLIĆ: Konkurencija mi je mala među vršnjacima! - Volim Podgoricu

SEKA SABLIĆ: Konkurencija mi je mala među vršnjacima!

Nagrada za životno djelo „Pavle Vuisić“ na ovogodišnjim Filmskim susretima uručena je Jelisaveti Seki Sablić.

Kako ste se osjećali kad ste čuli vijest da ste dobitnik priznanja za životno djelo na Filmskim susretima u Nišu?

– Javio mi je moj prijatelj Vlada Živković, prvo sam bila malo ljuta jer sam se nalazila u Crnoj Gori, pa sam pomislila: Jao, treba da se spremam, pa da putujem, pa šta ću reći… Naravno, to je kratko trajalo, onda me je to dirnulo, shvatila sam da se krug zatvorio, a zatim sam počela da razmišljam da li mi to pripada. Onda sam shvatila da sam u tim godinama koje su potrebne nagradi, te da je moje ime potrebno tom priznanju isto koliko je i ono potrebno meni.

I dalje ste popularni, šta je tajna vaše glumačke dugovječnosti?

– Mislim da je to što ni danas uloge ne shvatam kao rutinu i što me i dalje muče sumnje i imam to uznemirenje koje me vuče naprijed. Otkad sam prvi put zaigrala, uvijek sam strahovala da li ću uspjeti, jer nije dovoljno samo željeti, treba i biti. Uspješna gluma mnogo traži da, prije svega, neprestano radiš, da te publika razumije, ali da i ti nju razumiješ, da uvijek pređeš rampu. I kad prođu tolike godine, uvijek ta sumnja postoji.

Da li imate neostvarenih želja?

– Ne. Želja mi je da radim, i to se ostvaruje. Neka mi Bog oprosti, nisam alava, ali ne mogu da se smirim. Srećna sam što sam još upotrebljiva, malo je glumaca u ovim godinama koji to jesu, koji će posao dobro odraditi, pa mi je mala konkurencija.

Da li ste nešto žrtvovali umjetnosti?

– Meni je gluma dala sve u odnosu na moju prirodu i karakter. Vjerovatno mi je mnogo i uzela, prije svega jedan građanski, da ne kažem, „malograđanski“ način života, koji mi vjerovatno nije ni pripadao. Ipak sam ostvarila porodicu, imam sina i unuka, ali nikad nisam bila u nekom mirnom građanskom braku. Možda sam u jednom momentu ostala sama, ali i to mi je vjerovatno pripadalo jer život je jedan paket-aranžman. Nije to bilo direktno, nije to ona priča „muž mi je ljubomoran“. To je neko uznemirenje jer zajednički život s nekim oduzima mnogo energije, iscrpljuje, a ovaj posao traži apsolutno pripadanje, tu nema zezanja, on mi traži sve i dan-danas.

Važite za najveću srpsku komičarku, da li vam je komedija zaista umjetnički najbliskija?

– Možda zvuči nevjerovatno, ali meni je bliža drama, to teatarski znalci veoma dobro znaju. Međutim, kako je komedija tražena, ja sam srećna što i tu plivam kao riba. Mnogi dramski glumci su nestali jer nisu bili traženi, a drame jako malo ima.

 

Vrh ekipe
PAJU VUISIĆA SU SVI POŠTOVALI

O kolegi čije ime nosi nagrada koju je dobila Seka govori s poštovanjem.
– Nismo mnogo glumili zajedno. Bili smo bračni par u filmu „Leptirov oblak“, bili smo smiješni, ja ovako sitna, a on onako krupan, još su nam uloge bile da se sve vrijeme koškamo. I danas mi te scene izmame osmijeh. Igrali smo i u „Maratoncima“, bio je vrh ekipe, svi su ga mnogo poštovali – prisjeća se Seka.

Voli ga publika
PETAR STRUGAR GLUMAC VEČERI

Za ulogu tinejdžera Bude u filmu „Mali Budo“ Petar Strugar je sinoć glasovima publike izabran za glumca prve večeri Filmskih susreta. Crnogorskom glumcu popularnost je donijela rola fudbalera Moše Marjanovića u rediteljskom prvencu Dragana Bjelogrlića. Petar kao dobitnik ovog priznanje konkuriše da bude na kraju festivala izabran za najpopularnijeg glumca.

(Kurir)

1 komentar

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com