3 pitanja na koja treba naći odgovor u teškim trenucima
Nema čovjeka bez muke u životu. Međutim, postoje i oni mračni trenuci kada se neki izazov pretvara u pravu krizu i kada posljedice nekih naših odluka mogu da nam promijene pravac života.
Ključna snaga na koju se tada oslanjamo obično se zove – mudrost. Ali, kako je dozvati i kako je najbolje čuti?
Spiritualni učitelj Dipak Čopra kaže da u takvim trenucima milioni ljudi sebi postavljaju potpuno pogrešna pitanja: Šta nije u redu sa mnom? Ko je kriv za ovo što mi se dešava? I: koji je najgori mogući ishod?
Podležemo potrebi da opteretimo sebe krivicom, ili tražimo način da optužimo druge, a naročito se opterećujemo katastrofičnim scenarijima.
Pitanja koja treba sebi da postavimo su, zapravo, potpuno drugačija. Evo kako ona glase:
(1) Da li ovaj problem treba da rješavam ili da se sa datim stanjem pomirim? Ili da se samo udaljim?
Ukoliko ne možemo da nađemo odgovor na ovo pitanje, sva dalja razmišljanja biće konfuzna. Razbuktavaju se negativne emocije, kao što je strah, postajemo impulsivni i vraćamo se lošim, starim navikama.
Prvi dobar korak je traženje rješenja, posvećeno i uz pomoć osoba od povjerenja. Tek kada se osjetimo potpuno sigurni da smo ispitali sve realistične mogućnosti i nismo našli način da problem riješimo, onda treba odlučiti između dvije preostale opcije.
(2) Ko bi mogao da da dobar savjet? Ko je već uspješno riješio takav problem?
Naše reakcije nas često vode u izolaciju. A to nije način da rješavamo problem racionalno. Povlačenje je “dobar drug” krivici i stidu, a ishod je još veće povlačenje. Naročito se žrtve često osjećaju usamljene i bespomoćne. Pronalaženje savjetnika rješava više problema: imamo primjer koji možemo da slijedimo, imamo osobu koja nas razumije istinski i pronašli smo dobru alternativu samoizolaciji.
(3) Kako da u svojim dubinama pronađem rješenja?
Kad je kriza prava, ona nas potresa toliko da se lako nađemo u začaranom krugu strahova, poricanja, konflikata, prijetnji… Rješenje, međutim, nikada nije na onom nivou na kome se pojavio problem. Na njegovom nivou su repetitivna ponašanja i razmišljanja, mnogo opsesivnih misli i zakočenost u djelovanju. Na drugom nivou svjesnosti, postoji sasvim drugačiji izvor snage – kreativnost i uvidi. Samo mi sami možemo pronaći taj nivo – da li ćemo ga zvati duša, inspiracija, ili nekako drugačije – manje je važno od toga da imamo mjesto u sebi – mjesto koje donosi nadu i svitanje. Put do njega je stvar izbora – molitva, meditacija, kontemplacija – ali je lakši kad znamo da to mjesto postoji.
(sensa)
