ZAŠTO POVRĆE VIŠE NEMA UKUSA: Kako da prepoznate domaći paradajz?

Zbog najavljene uredbe  Evropske komisije da državama članicama ubuduće nametne obavezu da u poljoprivrednoj proizvodnji koriste isključivo standardizovana sjemena povrća i voća, i Hrvatska se našla u velikom problemu. Jer ovaj obavezujući propis doveo bi ih  u situaciju da zaborave na uzgajanje autohtonih vrsta za komercijalnu prodaju. Ukoliko se ova odluka u narednom periodu usvoji i Srbija bi se poslije ulaska u EU našla u istoj situaciji. Dakle, voće i povrće koje smo vjekovima gajili na svom tlu ubuduće bi moglo da se proizvodi samo u privatnim baštama i manjim sredinama.

Inače, od 2000. godine, kada se naše tržište otvorilo za uvoz sjemena, tradicionalnih vrsta je sve manje u povrtnjacima i voćnjacima, a kupci su u neprekidnoj potrazi za davno zaboravljenim ukusima i kvalitetom koji hibridi ne mogu da obezbijede.

Iako se često govori da je vodenasto, bezukusno, tvrdo povrće i voće takvo zbog nekontrolisanog i pretjeranog tretiranja pesticidima, stručnjaci sve češće upozoravaju da ukus poljoprivrednih proizvoda ne zavisi od toga čime je tretiran, nego isključivo od sorte. Nerealno je, naravno, očekivati da veliki proizvođači ispred profita stavljaju sorte koje donose manje prinosa i nisu tako otporne i dugotrajne, međutim neprihvatljivo je da neke vrste koje su ovdje godinama gajene potpuno nestanu pod pritiscima multinacionalnih kompanija i njihovih interesa.

Prema podacima iz hrvatskih medija i ekoloških udruženja koja su vrlo burno reagovala na pritisak iz Evropske unije, trenutno tri najveće korporacije – „Monsanto”, „Dupon” i „Singenta” kontrolišu 53 odsto tržišta sjemenja na svijetu, tako što su pokupovale nacionalne, ali i male porodične sjemenare i ostale bez konkurencije.

Glavni profit, ocjenjuju tamošnji stručnjaci, donose preparati za zaštitu biljaka gajenih iz ovih hibridnih sjemena.

U Institutu za ratarstvo „Smederevska Palanka” nisu iznenađeni ovakvim najavama iz Evropske unije. Autohtone sorte su, tvrde, izgubile bitku na svjetskom nivou i gaje se sada isključivo u malim sredinama i za lokalne potrebe.

– Ovakvi propisi su rezultat ekonomskih interesa, ali to ne znači da svaka zemlja pa i naša ne treba da sačuva autentične i tradicionalne vrste koje zbog decenija korišćenja sigurno imaju značajnu vrijednost – kaže dr Jasmina Zdravković, stručnjak iz ovog instituta i napominje da država mora još više da uloži napor da se domaće sjemena zaštite.

Na pitanje da li je na našim pijacama uopšte moguće kupiti voće i povrće koje je ukusno i miriše kao nekada, naša sagovornica odgovara da je to moguće eventualno u manjim sredinama gdje proizvođači prodaju viškove iz svojih bašta.

– Ali u Beogradu i drugim velikim centrima mala je vjerovatnoća. Prodaju se ili uvozno hibridno povrće ili domaće selekcionisane vrste, recimo kao paprike za ajvar koje su bez mirisa i ukusa – kaže dr Zdravković.

U prilog autentičnim sortama koje uspijevaju u određenom podneblju i koje imaju tradiciju gajenja ide to što su prilagođene lokalnim prilikama, imaju bogatiji ukus i hranjive vrijednosti, ali i to što zahtjevaju manje vode i vještačkog đubriva. Samim tim, nije ga potrebno ni štititi tolikim količinama hemikalija jer su otpornije na bolesti.

Kako odabrati paradajz

Poslednjih godina na našim pijacama gotovo da je bilo nemoguće kupiti ukusan paradajz.

Najbolje je birati mekši, dobro obojen. Međutim, to je povrće koje se kupuje na oko, a jede se kod kuće, pa je šansa da budete sigurni šta ste kupili mala, kaže dr Zdravković. Na pitanje kakav je to paradajz koji u sebi ima bijeli koren, potpuno tvrd i nejestiv, ona objašnjava da je to posljedica unošenja gena za održavanje čvrstine ploda.

– Takav paradajz nikada ne sazri, nego samo spolja pocrveni – kaže ona.

Evropa nije usamljena u protežiranju ekskluzivnih prava velikih proizvođača sjemena i hrane. Kako prenose hrvatski mediji, najdalje je otišao Novi Zeland koji je zabranio gajenje voća i povrća u baštama i upotrebu sjemena koje nije dobilo odobrenje države. Pošto se ovo odobrenje vrlo teško dobija, na mjesto dobavljača vrlo brzo su se pozicionirale multinacionalne kompanije koje se bave prodajom sjemena i proizvodnjom hrane. Pomenuti zakon donosi i vrlo strogu kontrolu i kaznene mjere.

(Potrošač/Politika.rs)