Zbog krađa maloljetnici pet puta hapšeni pa puštani u posljednja dva mjeseca

Iako njihove mete nijesu bile zanemarljive jer se radilo o obijanju radnji i automobila te krađama torbi sa novcem i dokumentima, ovi Podgoričani su zbog godina, nakon saslušanja puštani na slobodu.

Podatak da su, iako prethodno identifikovani, isti scenario ponovili više puta, upućuje na zaključak da država nema adekvatne mehanizme za suzbijanje maloljetničke delinkvencije.

Nadležni tvrde da se u ovakvim slučajevima striktno drže slova zakona koji je na strani maloljetnika, dok psiholozi ukazuju da država ne čini dovoljno na planu socijalizacije problematične omladine.

U Tužilaštvu nijesu željeli da komentarišu ovaj i slične slučajeve, a na pitanje šta su preduzeli da se ovakvi delikti spriječe u budućnosti nijesu konkretno odgovorili.

“Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici u slučajevima prema maloljetnicima postupa u skladu sa ovlašćenjima iz ZKP i Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku”, navodi se u odgovorima Tužilaštva.

Uopšten komentar na ovu temu dali su i iz Centra za socijalni rad. Oni navode da u slučajevima maloljetničke delinkvencije sarađuju sa Centrom bezbjednosti i Osnovnim državnim tužilaštvom, ali da zbog zaštite privatnosti interesa maloljetnika ne mogu da komentarišu konkretne slučajeve.

Zakon o postupanju sa maloljetnicima na koji se pozivaju nadležni predviđa širok krug mjera kojima bi se obezbijedila socijalizacija maloljetnika. Umjesto pokretanja krivičnog postupka, predviđen je niz alternativnih sankcija poput opomene, edukativne i sportske aktivnosti, obavljanja društveno korisnog i edukativnog rada, redovno pohađanje škole. Ipak, imajući u vidu maloljetne povratnike čini se da su ove mjere samo mrtvo slovo na papiru.

Podatak o višestrukom povratku dvojice maloljetnika, po riječima psihološkinje Radmile Đurišić-Stupar, ukazuje na nepostojanje adekvatnog programa socijalizacije problematičnih tinejdžera. Njihovo pritvaranje je u svakom slučaju nepoželjno, kaže ona.

“Maloljetnici ulaze u kriminalne radnje iz pogrešnih socijalnih ubjeđenja. Nije rješenje zatvarati ih jer nema pravila ponašanja zbog kojeg će se maloljetnik kažnjavati i zatvoriti. Tada kazna ne djeluje stupulativno na promjenu ponašanja, a jedino rad na ličnosti dovodi do promjene u ponašanju. Oni su maloljetnici, u fazi su razvoja i vjeruje se da dobri terapeuti mogu da pomognu mladoj osobi da prevagne takvo ponašanje i da nađe novu projekciju sebe i života“, istakla je ona.

Đurišić-Stupar vjeruje da država ima snage da se nosi sa ovim problemom.

Zakon predviđa da se maloljetniku može odrediti pritvor samo ukoliko mjere upozorenja, pojačanog nadzora i mjera bezbjednosti ne daju rezultate.

“Sudija za maloljetnike može donijeti rješenje o privremenom smještaju maloljetnika u drugu porodicu, vaspitnu ustanovu ili organizaciju za vaspitanje i obrazovanje maloljetnika kad je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj živi ili radi”, navodi se između ostalog u Zakonu.