Tomo Čelebić: U regionu velika kriza znanja!

“Ambijent za poslovanje je dobar i u godinama koje slijede biće još bolji”, ocijenio je Dragan Bokan.

On smatra da je potrebno promijeniti navike i ne investirati samo u uslužne djelatnosti, već da su potrebna ulaganja u proizvodnju.

“Potrebno je da uvidimo mogućnosti naših kompanija i da pokušamo da organizujemo proizvodnju kojom bismo uticali na smanjenje trgovinskog deficita u Crnoj Gori”, rekao je Bokan.

Prema riječima Miodraga Kostića, svaka od zemalja regiona treba da koristi svoje komparativne prednosti.

“Crna Gora treba najviše da ulaže u sektor usluga i turizam jer su tu njene komparativne predsnosti. Srbija sa druge strane treba da investira u razvoj poljoprivrede i industrije, jer obiluje resursima za to. Potrebno je mjerama Vlade podržati one sektore koji imaju komparativne prednosti i tako napraviti održivu ekonomiju. A konkurentnost nije ništa drugo do održivost”, smatra Kostić.

On je kazao da preduzeća vrijede onoliko koliko ljudi mogu da zaposle. Nezaposlenost je jedan od najvećih problema ekonomija regiona, pa su po njegovim riječima poželjne subvencije onim sektorima koji mogu da obezbijede nova radna mjesta.

Hrvatski Agrokor zapošljava 65.000 ljudi poslujući u cijelom regionu sa godišnjim prometom od sedam milijardi od čega u Crnoj Gori 150 miliona eura.

“Uspjeli smo jer smo napravili konkurentne ljude koji se razumiju u biznis, a u koje smo puno uložili. Bez znanja i vizije gdje treba ići ne bismo danas mogli da budemo konkurentni najvećim svjetskim kompanijama”, rekao je Todorić.

Govoreći o regionu, on je iznio mišljenje da neće moći dalje da se razvija bez, kako je kazao, pravih investicija i ulaganja u znanje.

Prema riječima Andreja Jovanovića, direktora u kompaniji Moji brendovi Srbija, u pojedinim industrijama, bez konsolidacije odnosno spajanja pojedine industrije u regiji će biti na udaru konkurencije.

“Mnogo je industrija koje su nekonsolidovane, naročito u prehrambenom sektoru. Spajanje treba prepoznati kao mehanizam zaštite od velikih kompanija u budućnosti”, rekao je Jovanović.

On je zaključio da regionalne kompanije moraju da sarađuju da bi se razvijale.

“Ministri iz prethodnog panela su dosta pričali o ulaganju napora za stvaranje uslova za bolju saradnju. Međutim ako mi ljudi iz biznisa to ne realizujemo, neće niko”, smatra on.

Tomislav Čelebić je mišljenja da je u regionu prisutna velika kriza znanja te da je potrebno reformisati obrazovni sistem, prije svega osnovno i srednje obrazovanje. Takođe, on smatra da je kompanijama u regionu neophodno uvesti savremeno upravljanje u skladu sa evropskim i svjetskim standardima.

“Sve to nam je zadatak da bismo se izborili sa konkurencijom na tržištu Evrope”, kazao je Čelebić.

Svetozar Janevski iz Tikveša smatra da zemlje Regiona nijesu iskoristile mogućnosti koje pruža poslovni ambijent na Zapadnom Balkanu, a razlog tome je nedovoljna saradnja.

“Mi bismo htjeli svi da se spojimo u Evropskoj uniji ali nikako prije toga. Govorili smo ovdje o merdžu, odnosno spajanju da bismo se odbranili od konkurencije. Toga kod nas nema jer želimo da budemo carevi na svom bunjištu, u svojim malim ekonomijama. Prije svega u naših sedam državica nam nedostaju izgrađeni ciljevi. Na primjer, prepoznajemo poljoprivredu kao veliki potencijal, ali da li imamo agrarnu politiku? Ne. Dakle potrebno je izgraditi ciljeve, i to kroz otvoren dijalog. Hrvatska i Srbija, kao najveće ekonomije moraju intenzivno da sarađuju, te budu lokomotive regiona, kojoj svi ostali možemo da se priključimo kao vagoni”, rekao je Janevski.