Janko je vozač autobusa zbog kojeg putnici rado čekaju na stanici

Janko Petrović, Foto: N.G.

Beograđanin Miloš J. nas je pozvao i ispričao nam da se svako jutro vozi sa istim vozačem koji je toliko popularan kod putnika da tačno mjere kada prolazi da bi se vozili baš sa njim.

– U moru mračnih vozača ima jedan totalni car. Jutro, podne, noć, lik je uvijek nasmijan, i to ne onaj plaćeni osmijeh, nego iz dubine duše, što bi rekli.

Ljudi ulaze u autobus i pozdravljaju ga kao prijatelja, a jedan deka je ušao i rekao ‘e, evo ga moj omiljeni vozač”. Znam da se često piše o herojima, ali meni je heroj svako ko je u današnje vrijeme pristojan i nasmijan – rekao nam je Miloš.

Pronašli smo veselog Janka i shvatili da čovjek nema samo osmjeh – nego i sistem.

– Znate, mnogo sam se iznenadio kada ste me pozvali. Ljudima je često čudno kako sam stalno raspoložen. Recimo, ja sam išao u srednju školu “Petar Drapšin” i učio za avio mehaničara. Na kraju sam diplomirao geografiju, a danas radim kao vozač. Nije mi teško, čak imam i poseban odnos sa putnicima – kaže uz osmjeh Janko.

Toliko pristupačno djeluje da mu se putnici često sami obrate, a onda je otkrio i kako da ih oraspoloži.

– Druželjubiv sam po prirodi, svakome se javim. Najviše volim, kada putnici krenu da se raspravljaju ili pričaju sa mnom da im poslužim kao način upoznavanja. Često kada nas uhvati mirnija vožnja, kažem neku temu i uživam dok razgovaraju međusobno. Šale se oni sa mnom, a i ja sa njima. Recimo, kada idemo do Vidikovca u popodnevnim satima cio autobus uključim u vožnju. Pričamo o putovanjima.  Pouzdano znam da su se dvoje, što bi se reklo, tako i smuvali – smješka se vozač.

Njegova tajna je, kaže način razmišljanja.

– Nikada ne govorim sebi “idem na posao”, nego “idem na smjenu”. Život je prekratak da bi otpisali jedan njegov dio kao uzalud potrošen. Zato ja i u vožnji i kretanju nalazim zadovoljstvo i uvijek se trudim da oraspoložim putnike. Narod je u stalnom grču i strahu i nije potrebno mnogo da ga opustiš. Vozim i veliki autobus i minibus i nije mi teško. Svaki ima svoju prednost. U većem autobusu manje žurim, a u manjem imam bolji kontakt sa ljudima. Nema ljepšeg komentara nego kada mi kažu “uljepšali ste mi dan”, iskren je Petrović.

Kaže da su najčešće teme ljudi u autobusu horoskop, vrijeme, gužva, a ponekad i neka muka koja ih tišti.

– Meni je najdraže što na kraju izađu sa osmjehom na licu. Mogu čista srca da kažem da sam uvijek bio pozitivan, a da mi se uvijek dobro vratilo- zaključuje Beograđanin.