Pravoslavni vjernici danas slave Svetog apostola Jakova, brata Gospodnjeg, kog su nazivali i Jakov Pravedni, budući da su se i sami nevjerni Jevreji divili njegovoj pravednosti.

Kada je pravedni Josif bio na samrti, razdijelio imanje svojim sinovima, pa je htio da ostavi jedan dio i Gospodu Isusu, sinu Presvete Deve Marije, ali su se sva braća tome usprotivila, ne smatrajući Isusa svojim bratom.

Tada je Jakov, koji je Isusa veoma volio, rekao da će ga on uzeti “na svoj dio”, i od tad se naziva bratom Gospodnjim.

Čim je čuo nauku Hristovu, sveti Jakov počeo je da živi po njoj.

Prema predanju, on cijelog života nije jeo masti ni zejtina, nego da je živio samo na hljebu i vodi. Mnogo je bdio noću i molio se  Bogu.

Gospod ga je ubrojao u svojih sedamdeset apostola.

Po vaskrsenju, Gospod Isus se njemu naročito javio, o čemu je svjedočio i sveti apostol Pavle (1. Kor 15, 7).

Bio je episkop u Jerusalimu trideset godina, gdje je revnosno upravljao crkvom.

Po ukazanju Gospoda sastavio je prvu Svetu liturgiju, koja je bila suviše duga za docnije hrišćane, te su morali da je skraćuju sveti Vasilije Veliki i sveti Jovan Zlatousti.

Obratio je mnoge Jevreje i Jeline u veru Hristovu. Međutim, kada je za prvosveštenika došao Anan, sa drugim jevrejskim starješinama je isplanirao da ubije Jakova kao propovjednika Hristova.

Jednom, o prazniku Pashe, kad mnogo naroda sabralo u Jerusalimu, starješine su mu rekle da se popne na krov od hrama i da govori protiv Hrista.

Sveti Jakov se popeo gde mu je rečeno, ali je tamo potom počeo da govori narodu o Hristu kao Sinu Božjem i istinitom Mesiji, o Njegovom vaskrsenju i Njegovoj vječnoj slavi na nebesima.

Razjareni sveštenici i starješine ga zbog toga gurnuše s krova, a Jakov, koji je, uprkos povredama, preživio pad, tada je doživio drugu nesreću: u tom momentu pritrčao mu je neki čovjek, koji ga je udario po glavi tako jako, da mu je “mozak izašao iz glave”.

Tako je u svojoj 63. godini, mučeničkom smrću ovaj preslavni apostol Hristov, postradao za svoga Gospoda.

Osim Svetog Jakova, danas se slave i Sveti Ignjatije, Sveti mučenik Jakov Borovicki, Sveti prepodobni Nikifor, Sveti prepodobni Petronije i Sveti prepodobni Makarije.

(Telegraf.rs)