PODGORICA: Škola u kojoj je učenik uvijek na prvom mjestu - Volim Podgoricu

PODGORICA: Škola u kojoj je učenik uvijek na prvom mjestu

JU OŠ “Sutjeska” u Podgorici počela je da radi 21. septembra 1976. godine. Prva odjeljenja su formirana prelaskom učenika iz škola “Radojica Perović” i “Maksim Gorki”. Prije četrdesetak godina, ova podgorička obrazovna ustanova imala je 1.100 učenika raspoređenih u 31 odjeljenje, dok danas broji 1.363 đaka koji uče u 46 odjeljenja.

 

Direktor Vesko Gagović kaže za Dnevne novine da je rad u školi organizovan u tri smjene, a da se u okviru radnih subota u školi realizuju časovi dopunske i dodatne nastave, sekcije slobodnih i fakultativnih aktivnosti.

S ponosom ističe odlične rezultate na opštinskim, državnim i međunarodnim takmičenjima koji su osvojili njegovi učenici i zaposleni.

Da u “Sutjesci” sa djecom i te kako ima ko da radi, pokazuje primjer nastavnika hemije, Miomira Jevrića, nosioca najprestižnije nagrade u oblasti obrazovanja “Oktoih”, inače dobitnika i posebne nagrade za najuspješnjijeg nastavnika mentora na Državnim takmičenju u periodu od 2009. do 2013. godine.

Jevrić u razgovoru za Dnevne novine kaže da je najvažnije da uradite sve što je do vas jer, kaže Jevrić, citirajući Mihaila Pupina, „čovjeka ništa ne čini srećnijim od njegovog sopstvenog uvjerenja da je učinio najbolje što je mogao”.

Njegova formula za uspjeh je jednostavna: “Uspjeh ćete postići ako budete uporno radili i ako budete imali hrabrosti, jer uspjeh je uvijek bio čedo smjelosti” .

Nastavnik Jevrić jedan je od onih koji svoje učenike podučava da hrabro idu naprijed, da budu vrijedni i uporni i tako uspjeh neće izostati.

Njegova koleginica, nastavnica muzičke kulture Radmila Avramović radi u školi od prvih dana. Izvela je mnoge generacije učenika, posvećenošću, profesionalizmom i predanim radom.

„Moj život je moja porodica i škola. Škola u kojoj sam provela najsrećnije trenutke radnog stvaralaštva. Od starijih kolega uvijek sam primala savjete, jer prvi susret sa učenicima nimalo nije lak”, otkriva Avramović.

Ko ne voli djecu, ko ih ne razumije, ko ne poznaje te male duše koje vas upijaju očima, ušima i osjećanjima, ne može se baviti ovim, kako kaže, teškim i odgovornim pozivom.

„Mnogo godina rada sa djecom donijelo mi je i lijepe i tužne trenutke. Rastanci sa svakom generacijom pričinjavaju vam i radost i tugu. Radost jer su odrasli, spremni za nove uspjehe, a tugu jer se rastaješ od dragih odraslih osoba”, istakla je Avarmović .

Dodaje da je ponosna kada sazna da su njeni učenici postali veliki umjetnici, ljekari, profesori, inženjeri.

„Takođe sam ponosna i srećna kada me prepoznaju na ulici, upitaju za zdravlje, kada se prisjete mnogih događaja i upitaju me kako je u školi, jesmo li mi bili bolji ili ove nove generacije?!”, zaključuje nastavnica Avramović.

„Možda je profesija izabrala mene, jer sam oduvijek voljela djecu”, kaže nastavnica razredne nastave Nevenka Vulić. Danas, kaže, ima privilegiju da radi posao koji voli, napominjući da da je prvi susret učenika i nastavnika nešto što se najduže pamti.

„Dovoljno je da pomislim kako su ta malena bića navikla samo na igru, možda i prvi put se na duže odvajaju od mame i tate i spremaju se da zakorače na vrlo važan put. Uvijek, od srca poželim da im svaki sljedeći korak bude lakši i ljepši. Svaka generacija mi se čini kao poseban buket”, priča Vulić.

Ona objašnjava da se trudi da djecu, pored školskih, nauči i mnogim životnim lekcijama i stvori podlogu da budu dobri ljudi.

„Učiteljice su tu da svakom novom cvijetu poklone pažnju, ljubav, umijeće i potrude se da dijamante koji su im roditelji dali na “čuvanje” na pravi način izbruse, pomognu tim malim pupoljcima da zablistaju u punom sjaju”, zaključila je Vulić.

Đaci kojima se ponose

Zadovoljni učenici, koji mogu po znanju stečenom u “Sutjesci” da pariraju vršnjacima iz svih krajeva svijeta, zapravo su ogledalo ove osnovne škole.

Klara Radović, učenica VIII razreda, osvojila je nedavno prvo mjesto iz biologije na Olimpijadi znanja. Za nju takmičenja predstavljaju priliku da proširi znanje iz omilj enog predmeta, da bude u društvu đaka koji takođe dijele ljubav prema prirodnim naukama, ali i da predstavi svoju školu na najbolji mogući način.

„Željela sam da provjerim koliko znam, ali naravno, željela sam da pobijedim i predstavim se u najboljem svijetlu. Veoma sam zadovoljna postignutim uspjehom zato što prvu nagradu nijesam osvojila samo za sebe, već i za svoju školu”, kazala je ova talentovana učenica.

Njena drugarica iz škole, godinu mlađa, Milena Mrđenović na istom takmičenju je osvojila prvo mjesto iz biologije sa ekologijom.

„Saznanje da sam osvojila nagradu bilo je velika vijest i tada sam postala sigurna da je biologija pravi izbor za mene”, kaže Mrđenović.

Milenina vršnjakinja Rajna Mirković bila je najbolja iz matematike na Olimpijadi znanja. Dobar je osjećaj, kaže, biti odličan u nečemu, „a pogotovo je veliko zadovoljstvo biti prvi u državi”.

Da nije bilo nastavnice ne bih postala glumica

JU OŠ „ Sutjeska” je iznjedrila generacije učenika od kojih su mnogi postali ugledni naučniici, umjetnici, sportisti… Iako su mnogi od njih svoj put nastavili daleko od „prve klupe”, jedna od onih koji je se rado sjećaju i uzgred ne zaboravljaju je i glumica Dubravka Drakić.

„Osamdesetih godina dvadesetog vijeka bila sam učenica OS “Sutjeska”. Moja sjećanja, upravo počivaju na vanškolskim aktivnostima. Moja divna i pravedna učiteljica Gorjana Radoman svirala je klavir, pa sam vrlo rano bila članica školskog hora. Da nije bilo izvanredne nastavnice srpskohrvatskog jezika Olge Asić, nikad ne bih ni pomislila da odem na dramsku sekciju. Ona je prepoznala moje sklonosti i već u petom razredu počela sam da se spremam za “Majske smotre”. Iz godine u godinu, naša škola se sa velikim ambicijama predstavljala na majskim susretima. Tadašnji Dom omladine je za mene bila igraonica, a danas mjesto gdje najčešće igram svoje uloge”, prisjeća se Drakić.

Kad pomisli na školu, odmah se sjeti plave kecelje, autoriteta nastavnika, bliskosti, ponosa što je bila učenica škole u kojoj su vjerovali da može da postane odgovoran i radan čovjek, koji vjeruje u znanje i moć koja leži u istom.

„Znam da više nema “Majskih smotri”, plavih kecelja i mnogo sjajnih pedagoga koji su mi predavali, no, vjerujem da je i sada u mojoj školi učenik na prvom mjestu, a vaspitanje i znanje misija koju, u ne tako spokojnim vremenima, sprovode odabrani, najbolji”, poručuje Drakić.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com