Da život piše romane možemo se uvjeriti iz životne priče Tivćanina Mila Lazovica. Ovaj šezdesetopetogodisnjak vec 7-8 mjeseci svoje dane i noci provodi na ulici.
Milo je profesor istorije po profesiji i gradjevinski inzinjer .Oba fakulteta je studirao uporedo u Skoplju. Gradjevinski fakultet nije diplomirao iako je polozio sve ispite, jer se suocio sa nekoliko smtrnih slucajeva u kratkom periodu u porodici .
U potrazi za poslom Milo se nasao u Tivtu 1976.godine i tu ostao do danas.
Od stabilne porodične situacije i kuce pune knjiga (brojala je njegova biblioteka 3 300 knjiga kaze Milo), do zivota na ulici, put je dug i pun neizvjesnosti.
Ovaj zaljubljenik u knjigu danas, kako sam kaze, ne moze ni novine sebi da kupi. Njegova sudbina je zainteresovala sugradjanku Ljiljanu Mitrovic koja je informisala Banku hrane CG o zivotu ovog covjeka.
Mila je, Ljiljana kaze, gledala godinama, kako boravi na jednoj klupi u park. Ta klupa se nalazi u centru grada i mnogo ljudi tu cirkulise .
To je bilo njegovo mjesto, gdje je sa nadom cekao da ga neko pozove da radi fizicke poslove, kako bi zaradio za život. I uspijevao je neko vrijeme od svog rada plaćati smjestaj i hranu.
Od prije nekoliko mjeseci je to postalo nemoguce.
Sva imovina koju ima mu je stala u nekoliko kesa. Pored njega, u jednoj od njih, je uvijek alat kako bi odmah bio spreman za rad, ako zatreba.
Ljiljana nam je rekla da je garderobu u kojoj je sada ista ona u kojoj ga je gledala i ljetos. Ponosit je covjek Milo i tesko mu pada kada mora nekoga zamoliti, da s vremena na vrijeme obavi licnu higijenu.
Kako vrijeme prolazi, sugradjanaka Ljiljana se zabrinula kako će covjek prezivjeti zimu na ulici .
Milo Lazovic je drzavljanin Crne Gore i nalazi se na birou rada, godinama. Nikakvih primanja nema i do nazad 7- 8 mjeseci je uz pomoc svog rada uspijevao da placa sebi smjestaj .
U nemogucnosti da radi u svojoj struci Milo se edukovao za mnoge poslove, tako da je danas u stanju ponuditi da uradi sve gradjevinske i sve majstorske poslove (zidanje, malterisanje, armiranje, salovanje, struju, vodu, plocice , bravariju…).
On trazi posao od koga bi mogao da zivi i placa smjestaj.
Cesto uradi nekome nesto za sta ga angazuju ali mu plate premetima ili stvarima, skoro nikada novcem. Milo kaze da se ne sjeca kada je imao da pojede dva obroka u 24 h .
“Moj zivot se sastoji u nosenju cetiri, pet kesa i torbice u kojoj je alat (klijesta, šafciger, čekic, makaze i sl.), i spavanju ispod crijepa u podkrovlju jedne kuce.”. kaze Milo.
“Želim da radim, jer sam naucen da se samo od rada i znoja može posteno živjeti”, kaze on.
“Na žalost ja nisam jedini beskućnik u Tivtu” kaze nam Milo.
“Ja sam uvijek pomagao drugima koliko sam moga, dobrovoljni sam davalac krvi, više puta . Zahvalan sam svima koji će meni pomoći da prevazidjem probleme u kojima sam se nasao”, sa nadom da ce pomoć stici, kaze Milo.
Vise od godinu dana je proslo od kada se on obratio Centru za socijalni rad, prijavavšivši se kao socijalni slucaj, tako i nadežnima u Opstini Tivat, tražeći pomoć. Obećali su, kaže, da će mu se javiti, on još uvijek čeka i nada se da će dočekati da ponovo ima krov nad glavom.
Sobica i kupatilo, više od toga mu ne treba. I želi priliku da radi .
Banka hrane je Milu poslala konzerviranu hranu i osnovna higijenska sredstva . To jedino ima načina sačuvati da se ne pokvari.
U ime Mila Lazovica molimo sve dobre ljude da mu pomognu shodno svojim mogucnostima.
Milu je pomoc potrebna u svemu: smjestaj, posao, hrana, garderoba, obuca , frizersko- brijacke usluge, sistematski ljekarski pregled, usluge stomatologa (nema ni jednog svog zuba).
Nadamo se da ce i nadežne institucije naci nacina i pomoci ovom covjeku .
Hey website owner, thank for sharing this valuable infos! It helped me a lot!